Napad NOVJ na Podgorač 1944.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

19. juna 1944. Dvanaesta slavonska brigada NOVJ napala je nemačko uporište Podgorač koje je branila posada od oko 500 nemačkih feldžandarma. Borba je okončana nakon 18 sati, 20. juna oko 14 časova, potpunim kolapsom nemačke odbrane. Nemci su pretrpeli gubitke od 462 vojnika i oficira, od čega 361 poginulog i 101 zarobljenog.[1]

Plan i priprema napada[uredi | uredi kod]

Za Nemce je Podgorač imao značaj kao isturena odbrambena tačka koja štiti komunikaciju Podgorač - Osijek, prilaz Osijeku, Đakovu i Našicama. Zato su nastojali da fortifikacijskim radovima pretvore Podgorač u tvrđavu.

Pred napada na Podgorač, u brigadi su vršene dvodnevne detaljne vojne pripreme, sa naglaskom na organizaciji vatrene podrške, ulozi i zadacima bombaških i diverzantskih grupa, i inicijativi komandira četa, vodova i desetina.

Za napad na Podgorač su predviđeni 1, 2. i 4. bataljon, Jurišna četa brigade i 1. četa 3. bataljona, izviđački vod i Diverzantska četa 12. divizije. Treći bataljon sa 2 čete nalazio se u brigadnoj rezervi. Plan napada zasnivao se na zamisli da se koncetričnim prodorima kroz spoljašnju odbranu sa 3 bataljona što pre izbije u centar, a odatle, u vidu lepeze, organizuje napad i likvidiraju žarišta otpora. Pešadijske čete kombinovane su sa topovima, minobacačima i grupama diverzanata u cilju što neposrednijeg sadejstva i samostalnosti.

Tok borbe[uredi | uredi kod]

U 20 časova 19. juna bataljoni Dvanaeste brigade otpočeli su koncetričan napad na pojedine tačke spoljne odbrane Podgarača. Nakon jednočasovne borbe, spoljna linija je probijena uništenjem desetak bunkera, i borbe su se prenele u samo mesto. Borbene grupe Dvanaeste brigade morale su da osvajaju kuću po kuću. Napad se razvijao uspešno i po planu. Do 9 časova ujutro 20. juna oko 200 nemačkih vojnika saterano je u srednjevekovni dvorac, dok su ostala uporišta likvidirana.

Ogorčena borba za srednjevekovni dvorac nastavila se satima. Nemci su se branili ručnim borbama i automatskom vatrom. Borci Dvanaeste brigade nastojali su da pronađu način da naruše uporište. Grupa boraca Dvanaeste brigade benzinskim flašama zapalila je krov na južnom delu zgrade. Kada to nije uspelo, upotrebljena je vatrogasna pumpa napunjena benzinom kao plamenobacač, i krov je zapaljen. Grupa boraca koja se merdevinama popela na krov, razvalila je sekirama krovnu konstrukciju zaštićenu debelim limom. Time su Nemci bili prisiljeni da se povuku u severni deo dvorca, odakle su nastavili upornu odbranu. Konačnu odluku doneo je podvig Milana Gredeljevića, zamenika komandira Diverzantske čete 12. divizije, koji je pod vatrenom zaštitom oko 20 puškomitraljeza i automata prepuzio oko 50 metara preko brisanog prostora, sa oko 50 kilograma eksploziva.

Scena koju su posmatrali borci i starješine, Štab Brigade i Štab Divizije, gotovo da je neponovljiva, kako po svojoj složenosti još više po psihološkoj napetosti. Posmatrajući neustrašivog junaka, svima je zastajao dah, a on je mirno i pribrano, metar po metar, puzio prema dvorcu pod obostranom vatrom - napadača i branilaca. Tu sliku zapamtili su preživjeli borci i starješine, i pamtiće je do kraja života. Sav taj složeni postupak koji je Milan Gredeljević izveo za oko 20 minuta, prisutnima je izgledao kao vječnost, sve dok nije odjeknula snažna eksplozija koja je potresla Podgorač i porušila čitav sjeverni dio dvorca.[2]

– Jovan Kokot

Od eksplozije su mnogi neprijateljevi vojnici poginuli, a oko 130 ih je pokušalo da se probiju kroz porušeni deo dvorca. Njih je dočekala Jurišna četa 12. NOU brigade i dijelovi 4. bataljona i uništila vatrom iz automatskog oružja. Preostalih 20 njemačkih vojnika se predalo borcima Brigade.

Oko 14 časova 20. juna Podgorač je bio zauzet.

Rezultat borbe[uredi | uredi kod]

U Podgoraču su Nemci pretrpeli gubitke od 462 vojnika, podoficira i oficira izbačena iz stroja. 361 nemački vojnik je poginuo, a 101 zarobljen. Zaplenjena su 2 topa 47 mm, 8 teških minobacača, 6 lakih minobacača, 46 mitraljeza i puškomitraljeza, 650 pušaka, i velika količina municije i ratne opreme.

Dvanaesta slavonska brigada imala je u ovoj borbi gubitke od 37 izbačenih iz stroja, od čega 9 poginulih i 28 ranjenih. Među poginulima je bio komandir 3. čete 4. bataljona Ljuban Prodanović.[3]

Štab 12. divizije, Štab 6. korpusa i Glavni štab Hrvatske pohvalili su sve borce i starešine 12. udarne brigade za ispoljeno junaštvo, snalažljivost, inicijativu i upornost u borbi za oslobođenje Podgorača, i istakli za primer ostalim jedinicama.[4][5]

Literatura[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]