Wales

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Wales
Cymru (velški)
Wales (engleski)
Zastava crvenog zmaja u pokretu na zelenom i bijelom polju.
Zastava
GesloCymru am byth
(sh. Wales zauvijek [1])
Državna himna: "Hen Wlad Fy Nhadau
(sh. Zemlja mojih otaca)"
Položaj Walesa u UK i Evropi (tamnozelena)
Status dio Ujedinjenog Kraljevstva
Glavni gradCaerdydd
51°29′0″N3°11′0″W
Službeni jezici
Demonim Velšani
Vlada Devoluirano parlamentarno zakonodavstvo unutar parlamentarne ustavne monarhije
 -  Kraljica Elizabeta II
 -  Prvi ministar Mark Drakeford
 -  Zamjenik prvog ministra prazno
 -  Državni tajnik Alun Cairns
Zakonodavno tijelo Narodna skupština
Parlament Ujedinjenog Kraljevstva (40 od 650 zastupnika)
Nastanak
 -  Ujedinjenje pod Gruffuddom ap Llywelynom 1057.[3] 
 -  Rhuddlanski statut[2] 3. ožujka 1284. 
 -  Akt o zakonima u Walesu[4] 1535. 
 -  Devolucija[5] 31. srpnja 1998. 
Površina
 -  Ukupno 20,779 km2 (3. u UK.)
Stanovništvo
 -  Procjena za 2017.  Green Arrow Up.svg 3.125.000[6]
 -  Popis iz 2011.  3.063.456
 -  Gustoća 148/km2
HDI (2017.)0.885[7]
jako visok
Valuta funta sterlinga (GBP)
Vremenska zona GMT/WET (UTC+0)
 -  Ljeti (DST) BST/WEST (UTC+1)
Format datuma dd/mm/gggg
Pozivni broj +44
Svetac zaštitnik Sveti David
(vel. Dewi Sant)
Web domena .cymru / .wales / .uk
Website
wales.com

Wales (velški: Cymru [ˈkəmri] ( poslušajte); engleski: Wales) je država u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva i otoka Velika Britanija.[8] Graniči se s Engleskom na istoku, na sjeveru i zapadu je Irsko more, a na jugu Bristolski kanal. U Walesu je živjelo 3.063.456 stanovnika po popisu iz 2011. godine i zauzima ukupnu površinu od 20.779 km2. Obala Walesa je duga više od 2.700 km, a reljef mu je uglavnom planinski, čiji se viši vrhovi nalaze u sjevernim i središnjim područjima, među kojima je i najviša planina Walesa, Yr Wyddfa (eng. Snowdon). U cjelosti se nalazi unutar sjevernog umjerenog pojasa i ima promjenljivu, oceansku klimu.

Velški nacionalni identitet se javio među Britima nakon povlačenja Rimljana iz Britanije u V. stoljeću i Wales se smatra jednom od suvremenih keltskih nacija. Smrt Llywelyna ap Gruffudda 1282. godine označila je završetak edwardijanskog osvajanja Walesa, mada je Owain Glyndŵr nakratko povratio velšku neovisnost početkom XV. stoljeća. Wales je u cjelosti pripojen Engleskoj i podveden pod engleski pravni sustav Aktima o zakonima u Walesu iz 1535. i 1542. godine. Posebna velška politika se razvila u XIX. stoljeću. Velški liberalizam, čiji je predstavnik početkom XX. stoljeća bio Lloyd George, potisnut je rastom popularnosti socijalizma i Laburističke stranke. Velški nacionalni pokret je rastao tijekom stoljeća: stranka Plaid Cymru je osnovana 1925. godine, a Velško jezičko društvo 1962. godine. Utemeljena na osnovu Akta o upravi u Walesu iz 1998. godine, Narodna skupština Walesa je zadužena za niz devoluiranih političkih pitanja.

Za vrijeme industrijske revolucije, razvoj rudarstva i metalurške industrije pretvorili su Wales iz zemljoradničke u industrijsku naciju. Rudarstvo u južnovelškim poljima uglja je izazvalo munjevit rast stanovništva Walesa. Dvije trećine stanovništva živi u južnom Walesu, gdje se nalaze gradovi Caerdydd (eng. Cardiff), Abertawe (eng. Swansea), Casnewydd (eng. Newport) i obližnje doline. Kako je za Wales tradicionalna ekstraktivna i teška industrija ili izgubila na značaju ili potpuno nestala, velško gospodarstvo danas počiva na javnom sektoru, lakoj i uslužnoj industriji te turizmu.

Iako je tijekom povijesti politički i društveno bio tijesno povezan s ostatkom Velike Britanije i većini stanovništva je engleski jezik maternji, Wales je zadržao poseban kulturni identitet i zvanično je dvojezičan. Više od 560.000 govornika velškog jezika živi u Walesu, a u sjevernim i zapadnim područjima ga govori većina stanovništva. Od kraja XIX. stoljeća nadalje, Wales je postao čuven kao "zemlje pjesme", djelomično zahvaljujući tradiciji eisteddfoda. Na mnogim međunarodnim sportskim događajima, kao što su Svjetsko prvenstvo u nogometu, Svjetsko prvenstvo u rugbyju i Igre Commonwealtha, Wales ima svoje nacionalne momčadi, mada na Olimpijskim igrama velški sportaši nastupaju za Britaniju. Rugby union se smatra simbolom velškog identiteta i izrazom nacionalne svijesti.

Porijeklo imena[uredi - уреди | uredi izvor]

Engleske riječi "Wales" i "Welsh" imaju isti germanski korijen (jed. Walh, množ. Walha), koji je nastao iz imena galskog naroda poznatog Rimljanima kao Volcae i počeo da označava sve negermanske narode. Anglosaksonci su koristili izraz Wælisc za Brite kao narod, a Wēalas za njihove zemlje.[9] Suvremena imena nekih kontinentalnoevropskih zemalja (npr. Valonija, Vlaška i Valais) i naroda (npr. Vlasi preko posuđenice u staroslavenski jezik) imaju slično porijeklo.[9][10][11][12]

Povijesno u Britaniji, ti nazivi nisu bile ograničeni na suvremeni Wales ili Velšane, nego su ih Anglosaksonci upotrebljavali za sve vezano za Brite, uključujući i druga negermanska područja u Britaniji (npr. Cornwall - Cornwēalas) i mjesta u anglosaksonskom posjedu vezana za Brite (npr. Walworth u Durhamu i Walton u Zapadnom Yorkshireu),[13] kao i za druge stvari povezivane s negermanskim Evropljanima kao što je orah (eng. walnut).

Suvremeni Velšani sebe nazivaju Cymry, a Cymru je velško ime za Wales. Ovi izrazi (oba se izgovaraju kao [ˈkəm.rɨ]) potječu od britonske riječi combrogi (sh. sunarodnici).[14] Uporaba riječi Cymry kao endonima proističe iz poslijerimskog (nakon dolaska Anglosaksonaca) mjesta obitavanja Velšana (govornika britonskog jezika) u suvremenom Walesu kao i u sjevernoj Engleskoj i južnoj Škotskoj (Yr Hen Ogledd, sh. Stari Sjever). On naglašava da su Velšani u suvremenom Walesu i na Starom Sjeveru bili jedan narod, drugačiji od ostalih.[15] Međutim, izraz se nije odnosio na Kornijce i Bretonce, iako su po porijeklu, kulturi i jeziku slični Velšanima. Ovaj naziv se počeo koristiti kao endonim najvjerojatnije prije VII. stoljeća.[16] Zabilježen je u pjesmi pohvalnici Cadwallonu ap Cadfanu (Moliant Cadwallon, djelo Afana Ferddiga) oko 633. godine.[17] U velškoj književnosti, naziv Cymry je rabljen tijekom cijelog Srednjeg vijeka kao ime za Velšane, mada je stariji, širi pojam Brythoniaid i dalje označavao bilo koji britonski narod (uključujući Velšane) i bio češći u književnosti sve do otprilike 1200. godine. Nakon toga izraz Cymry je prevladao kao naziv za Velšane. Sve do otprilike 1560. godine riječ se pisala kao Kymry ili Cymry, neovisno od toga da li se odnosila na ljude ili njihovu domovinu.[14]

Latinizirani oblik ovog imena (Cambria) i njegove izvedenice i dalje se javljaju kao rjeđi alternativni nazivi za Wales i Velšane. Neki od primjera su Cambrijsko gorje (koje pokriva veći dio Walesa i po kome su nazvani geološki period kambrij ), novine Cambrian News i tvrtke i udruženja Cambrian Airways, Cambrian Railways, Cambrian Archaeological Association i Royal Cambrian Academy of Art. Izvan Walesa, sličan izraz je opstao kao naziv Cumbria u sjeverozapadnoj Engleskoj, koja je bila dio Hen Ogledda. Cumbrijski jezik, za koji se smatra da je bio blizak velškom, govorio se u ovom području sve dok nije izumro oko XII. stoljeća. Ovaj oblik se povremeno pojavljuje i u književnosti, kao npr. u pseudopovijesnoj "Historia Regum Britanniae" Geoffreya od Monmoutha, gdje se lik Cambera opisuje kao eponimski kralj Cymruja.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Povijest Walesa

Pretpovijest[uredi - уреди | uredi izvor]

V. također: Pretpovijesni Wales
Niska travnata humka s ulazom napravljenim od kiklopskog kamenja u sredini
Bryn Celli Ddu, kasnoneolitska grobnica na otoku Môn

Wales je naseljen suvremenim ljudima najmanje 29.000 godina.[18] Stalno ljudsko naseljavanje počinje krajem zadnjeg ledenog doba, između 12.000 i 10.000 godina prije sadašnjosti (PS), kada su se mezolitski lovci-sakupljači iz Srednje Evrope počeli doseljavati u Veliku Britaniju. U to vrijeme razina mora je bila mnogo niža nego danas i plitki dijelovi današnjeg Sjevernog mora su bili kopno. Istočna obala današnje Engleske i obale današnjih Danske, Njemačke i Nizozemske su bile spojene kopnenom masom poznatom pod nazivom Doggerland, obrazujući pritom Britanski poluotok na evropskom kopnu. Wales je ostao bez glečera do otprilike 10.250 godina PS, a toplija klima je uslovila stvaranje gustog šumskog pokrivača. Porast razine mora na kraju ledenog doba razdvojio je Wales i Irsku, između kojih se danas nalazi Irsko more. Doggerland je potopilo Sjeverno more i do 8.000 godina PS Britanski poluotok je postao otok.[19][20] Do početka neolita (otprilike 6.000 godina PS) razina mora u Bristolskom kanalu je bila i dalje oko 10 m niža nego danas.[21][22][23] John Davies je tvrdio da su priča o potapanju Cantre'r Gwaeloda i priče u Mabinogionu kako je more između Walesa i Irske bilo uže i pliće možda daleko narodno sjećanje na ova vremena.[24]

Neolitski naseljenici su se stopili s prethodnim stanovništvom, postupno mijenjajući njihov način života iz nomadskog lovaca-sakupljača u zemljradnički do 6.000 godina PS – Neolitska revolucija.[24][25] Oni su raskrčili šume da bi stvorili pašnjake i obrađivali zemlju, razvili nove tehnologije kao što su proizvodnja keramike i tkanine i sagradili cromleche kao što su Pentre Ifan, Bryn Celli Ddu i Parc le Breos Cwm između oko 5.800 i 5.500 godina PS.[26][27][28][29] Kao i ljudi koji su živjeli diljem Britanije, tijekom narednih stoljeća ljudi koji su naseljavali današnji Wales asimilirali su doseljenike i razmjenjivali ideje brončanodobnih i željeznodobnih keltskih kultura. Prema Johnu T. Kochu i drugima, Wales je u kasnom brončanom dobu bio dio primorske trgovačke kulture koja je također uključivala i druge keltske nacije.[30][31][32][33] Ova tvrdnja, ponekad nazivana "atlantsko-keltskom", u suprotnosti je s tvrdnjom da keltski jezici potječu s istoka, s prostora Hallstattske kulture.[34] Do Rimskog osvajanja Britanije prostor suvremenog Walesa stoljećima su naseljavala plemena Deceangli, Ordovici, Cornovii, Demeti i Siluri.[24]

Rimsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

V. također: Wales pod rimskom vlašću
Roman.Wales.Forts.Fortlets.Roads.jpg

Rimsko osvajanje Walesa započelo je 48. godine nove ere i završilo se nakon oko 30 godina. Rimska vlast je opstala na ovim prostorima narednih 300 godina. Osvajački pohodi predstavljaju najpoznatije događaje u Walesu za vrijeme Rima, ponajviše zbog srčanog, mada u konačnici neuspješnog, otpora starosjedilačkih plemena: Silura i Ordovica. Rimska vlast u Walesu je bila čisto vojne prirode, osim u priobalnom području južnoga Walesa, istočno od poluotoka Gŵyr, gdje ima tragova romanizacije.[35] Jedini grad u Walesu koji su osnovali Rimljani, Caer-went, nalazi se u jugoistočnom Walesu. Caer-went i Caerfyrddin (eng. Carmarthen), također u južnom Walesu, postali su rimski civitates.[36] Pošto je Wales obilovao rudnim bogatstvima, Rimljani su uz pomoć svoje tehnologije vadili velike količine zlata, bakra i olova, kao i umjerene količine drugih ruda kao što su cink i srebro.[37] Rimski gospodarski razvoj imao je svoje težište u jugoistočnoj Britaniji, pa u Walesu nije bilo značajnije gospodarske aktivnosti.[37] Ovo je ponajviše bio splet okolnosti, jer Wales nije imao nijedan od potrebnih materijala u pogodnom omjeru, a pošumljena, brdovita unutrašnjost nije bila pogodna za industrijalizaciju. Iako je latinski postao zvanični jezik u Walesu, pučanstvo je mahom nastavilo govoriti britonskim jezikom. Mada je romanizacija bila daleko od potpune, gornji staleži u Walesu su se počeli smatrati Rimljanima, posebno nakon odredbe iz 212. godine kojom je dodijeljeno rimsko državljanstvo svim slobodnim ljudima u Carstvu.[38] Dalji rimski utjecaj došao je sa širenjem kršćanstva, koje je steklo mnogo sljedbenika kada je kršćanima dozvoljeno slobodno ispovijedanje vjere, a državni proogoni su prestali u IV. stoljeću, nakon što je Constantinus I donio edikt o trpeljivosti 313. godine.[38]

Rani povjesničari, uključujući svećenika Gildasa iz VI. stoljeća, bilježe 383. godinu kao značajan trenutak u velškoj povijesti,[39] jer se u izvorima navodi kao vrijeme kada je nastalo nekoliko srednjovjekovnih kraljevskih loza. Te godine je rimski general Magnus Maximus, ili na velškom Macsen Wledig, poveo sa sobom sve vojne postrojbe i više činovnike iz zapadne i sjeverne Britanije da bi se izborio za carsku vlast. Uspjevši u tome, nastavio je vladati Britanijom iz Galije kao car.[40][41] Gildas, koji je pisao oko 540. godine, navodi da je Maximus napustio Britaniju, povevši sa sobom sve rimske postrojbe, naoružane družine, upravnike i cvijet britske mladosti da se nikad više ne vrate. Budući da je otišao s postrojbama i upravnicima, da bi nastavio vladati Britanijom, Maximus je prebacio dio vlasti mjesnim vođama. Najranija velška rodoslovlja pripisuju Maximusu ulogu osnivača nekoliko kraljevskih loza, uključujući loze kraljevstava Powys i Gwent.[42][43] Upravo ovaj prijenos vlasti je pokrenuo vjerovanje da je on otac velške nacije.[39] On se navodi kao predak jednog velškog kralja na Elisegovom stupu, koji je podignut skoro 500 godina nakon što je napustio Britaniju, i spominje se na popisu petnaest plemena Walesa.[44]

Poslijerimsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

V. također: Poslijerimska Britanija
Britanija 500. godine: Ružičasta područja na karti su bila naseljena Britima, ovdje označenima kao Welsh (Velšani). Svijetloplava područja na istoku su pripadala germanskim plemenima, dok su svijetlozelena područja na sjeveru bila naseljena Gaelima i Piktima.

Četvorostoljetno razdoblje nakon sloma rimske vlasti je najteže za tumačenje u povijesti Walesa.[38] Nakon povlačenja Rimljana iz Britanije 410. godine, najveći dio nizina na istoku i jugoistoku Britanije su preplavila razna germanska plemena. Prije detaljnih studija o rasprostranjenosti podskupina Y-DNK haploskupine R1b, smatralo se da su doseljenici potisnuli starosjedilačke Brite.[45] Ovo stanovište je napušteno zbog dokaza koji upućuju na to da većina stanovništva u Britaniji u najskorijem slučaju potječe od doseljenika iz hallstattskog doba, a najvjerovatnije je kasnoneolitskog, ili najdalje mezolitskog porijekla, dok je anglosaksonski genski doprinos mali.[46] Ipak, do 500. godine, prostor koji će postati Wales bio je podijeljen u brojna kraljevstva neovisna od Anglosaksonaca.[38] Kraljevstva Gwynedd, Powys, Dyfed i Seisyllwg, Morgannwg i Gwent su se izdigla kao neovisne velške države nasljednice.[38] Arheološki dokazi u Niskim Zemljama i današnjoj Engleskoj pokazuju da je rano anglosaksonsko doseljavanje u Britaniju prestalo između 500. i 550. godine, što je u skladu s franačkim ljetopisima.[47] John Davies primjećuje da se ovo podudara s britskom pobjedom kod Baddonskog gorja, koju je Nennius pripisao Arthuru.[47] Ovako žilav otpor Britorimljana i njihovih potomaka u zapadnim kraljevstvima postaće osnova onoga što se danas naziva Wales. Nakon gubitka nizina, engleska kraljevstva Mercia i Northumbria, a kasnije i Wessex, su se nadmetala s Powysom, Gwentom i Gwyneddom u cilju razgraničavanja dva naroda.

Nakon mercijskog osvajanja većeg dijela današnjih Zapadnih Srednjih Zemalja u VI. i ranom VII. stoljeću, ponovno ojačani Powys u kasnom VII. stoljeću zaustavlja napredovanje Mercije. Æthelbald od Mercije je, željevši da zaštiti nedavno osvojena područja, dao da se izgradi Watov nasip (vel. Clawdd Wat). Prema Johnu Daviesu, ovaj podvig mogao je biti u dogovoru s kraljem Powysa Eliseddom ap Gwylogom, jer je zbog ove granice, koja se proteže od doline rijeke Hafren (eng. Severn) na sjever do ušća rijeke Dyfrdwy (eng. Dee), Oswestry (vel. Croesoswallt) pripao Powysu.[48] Druga teorija, nakon što je datiranje ugljikom-14 utvrdilo da je nasip nastao 300 godina ranije, tvrdi da su ga možda izgradili poslijerimski vladari Wroxetera.[49] Kralj Offa od Mercije je izgleda nastavio ovu "suradnju" kad je dao da se izgrade veći zemljani radovi, sada poznati kao Offin nasip (vel. Clawdd Offa). Davies navodi primjedbe Cyrila Foxa o Offinom nasipu: "U planiranju nasipa bio je određen stupanj suradnje s kraljevima Powysa i Gwenta. Na Dugoj planini kod Trelystana nasip skreće na istok, ostavljajući tako plodne padine u rukama Velšana; u blizini Rhiwabona napravljen je tako da Cadell ap Brochwel zadrži u posjedu utvrdu Penygadden." Kod Gwenta, Offa je dao da se nasip izgradi "na istočnom grebenu klisure, jasno s namjerom priznavanja da rijeka Wye i promet na njoj pripadaju Gwentu."[48] Ipak, Foxova tumačenja dužine i svrhe nasipa su dovedena u pitanje u zadnjim istraživanjima.[50] Offin nasip je uglavnom ostao granica između Velšana i Engleza, mada su Velšani do XII. stoljeća povratili područje između rijeka Dyfrdwy i Conwy, tada poznato kao Y Berfeddwlad. Do VIII. stoljeća, istočna granica s Anglosaksoncima je uglavnom bila određena.

Godine 853. Vikinzi pohode Môn, ali 856. godine Rhodri Mawr pobjeđuje i ubija njihovog vođu, Gorma.[51] Briti Walesa kasnije sklapaju mir s Vikinzima i Anarawd ap Rhodri se udružuje s Nordijcima iz Northumbrije u osvajanju sjevera.[52] Ovaj savez se kasnije raspao i Anarawd sklapa dogovor s Alfredom, kraljem Wessexa, s kojim se borio protiv zapadnih Velšana. Prema Annales Cambriae, 894. godine "Anarawd je došao s Anglima i opustošio Ceredigion i Ystrad Tywi."[53]

Srednjovjekovni Wales[uredi - уреди | uredi izvor]

Industrijski Wales[uredi - уреди | uredi izvor]

Suvremeni Wales[uredi - уреди | uredi izvor]

Početak XX. stoljeća[uredi - уреди | uredi izvor]

Sredina XX. stoljeća[uredi - уреди | uredi izvor]

Kraj XX. stoljeća[uredi - уреди | uredi izvor]

Devolucija[uredi - уреди | uredi izvor]

Vlast i politika[uredi - уреди | uredi izvor]

Sastav Skupštine[uredi - уреди | uredi izvor]

Područja odgovornosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjski poslovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Mjesna uprava[uredi - уреди | uredi izvor]

Zakon i red[uredi - уреди | uredi izvor]

Zemljopis i prirodna povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Geologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Biljni i životinjski svijet[uredi - уреди | uredi izvor]

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Zdravstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Povijest stanovništva[uredi - уреди | uredi izvor]

Trenutno stanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Jezici[uredi - уреди | uredi izvor]

Religija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Mitologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Književnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Muzeji i knjižnice[uredi - уреди | uredi izvor]

Likovna umjetnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Nacionalni simboli i himna[uredi - уреди | uredi izvor]

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Mediji[uredi - уреди | uredi izvor]

Kuhinja[uredi - уреди | uredi izvor]

Scenska umjetnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Glazba[uredi - уреди | uredi izvor]

Dramska umjetnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Ples[uredi - уреди | uredi izvor]

Festivali[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidjeti također[uredi - уреди | uredi izvor]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Cymru am byth! The meaning behind the Welsh motto". WalesOnline. 6.2.2015. http://www.walesonline.co.uk/lifestyle/fun-stuff/cymru-am-byth-meaning-behind-8592076. pristupljeno 22.3.2016. 
  2. "Statute of Rhuddlan". Oxford Reference. Pristupljeno 26.7.2014. 
  3. Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Wales Hist 100
  4. "Laws in Wales Act 1535 (repealed 21.12.1993)". legislation.gov.uk. http://www.legislation.gov.uk/aep/Hen8/27/26/contents. pristupljeno 26.7.2014. 
  5. "Government of Wales Act 1998". legislation.gov.uk. http://www.legislation.gov.uk/ukpga/1998/38/contents. pristupljeno 26.7.2014. 
  6. "Mid year estimates of the population". gov.wales. https://gov.wales/statistics-and-research/mid-year-estimates-population/?lang=en. pristupljeno 7.7.2018. 
  7. "Sub-national HDI - Area Database - Global Data Lab" (en). https://hdi.globaldatalab.org/areadata/shdi/. 
  8. "The Countries of the UK". statistics.gov.uk. http://www.ons.gov.uk/ons/guide-method/geography/beginner-s-guide/administrative/the-countries-of-the-uk/index.html. pristupljeno 10.10.2008. 
  9. 9,0 9,1 Davies (1994) p. 71
  10. ((fr)) Albert Henry, Histoire des mots Wallons et Wallonie, Institut Jules Destrée, Coll. "Notre histoire", Mont-sur-Marchienne, 1990, 3rd ed. (1st ed. 1965), footnote 13 p. 86. Henry je pisao isto o Vlaškoj.
  11. Tolkien, J. R. R. (1963). Angles and Britons: O'Donnell Lectures. Cardiff: University of Wales Press. English and Welsh, an O'Donnell Lecture delivered at Oxford on 21 October 1955. 
  12. Gilleland, Michael (12.12.2007.). "Laudator Temporis Acti: More on the Etymology of Walden". http://laudatortemporisacti.blogspot.com/2007/12/more-on-etymology-of-walden.html. pristupljeno 29.10.2008. 
  13. Rollason, David (2003). "Origins of a People". Northumbria, 500–1100. Cambridge: Cambridge University Press. str. 60. ISBN 978-0-521-04102-7. 
  14. 14,0 14,1 Davies (1994) p. 69
  15. Lloyd, John Edward (1911). "A History of Wales from the Earliest Times to the Edwardian Conquest (Note to Chapter VI, the Name "Cymry")" I (Second ed.). London: Longmans, Green, and Co. (published 1912). pp. 191–192. 
  16. Phillimore, Egerton (1891). "Note (a) to The Settlement of Brittany". u: Phillimore, Egerton. Y Cymmrodor. XI. London: Honourable Society of Cymmrodorion. 1892. str. 97–101. https://books.google.com/books?id=M35QO0vor-EC&pg=PA97. 
  17. Davies (1994) p. 71; pjesma sadrži stih: 'Ar wynep Kymry Cadwallawn was'.
  18. "Welsh skeleton re-dated: even older!". Current Archaeology. 6.11.2007.. http://www.archaeology.co.uk/articles/welsh-skeleton-re-dated-even-older.htm. pristupljeno 28.9.2010.  : vidjeti Crvena dama iz Pavilanda
  19. Pollard, Joshua (2001). "Wales' Hidden History, Hunter-Gatherer Communities in Wales: The Neolithic". u: Morgan, Prys; Aldhouse-Green, Stephen. History of Wales, 25,000 BC AD 2000. Stroud, Gloucestershire: Tempus Publishing. str. 13–25. ISBN 978-0-7524-1983-1. 
  20. Davies (2008) pp. 647–648
  21. Evans, Edith; Lewis, Richard (2003). "The Prehistoric Funerary and Ritual Monument Survey of Glamorgan and Gwent: Overviews. A Report for Cadw by Edith Evans BA PhD MIFA and Richard Lewis BA" (PDF). Proceedings of the Prehistoric Society 64: 4. Pristupljeno 30.9.2009. 
  22. Davies (1994) p. 17
  23. "Overview: From Neolithic to Bronze Age, 8000–800 BC (Page 1 of 6)". BBC. 5.9.2006.. http://www.bbc.co.uk/history/ancient/british_prehistory/overview_british_prehistory_01.shtml. pristupljeno 5.8.2008. 
  24. 24,0 24,1 24,2 Davies (1994) pp. 4–6
  25. "GGAT 72 Overviews". Glamorgan-Gwent Archaeological Trust. 2003. str. 47. http://www.ggat.org.uk/cadw/cadw_reports/pdfs/GGAT%2072%20Overviews.pdf. pristupljeno 30.12.2008. 
  26. "Stones of Wales – Pentre Ifan Dolmen". Paola Arosio/Diego Meozzi. 2003. http://www.stonepages.com/wales/pentreifan.html. pristupljeno 17.11.2008. 
  27. "Stones of Wales – Bryn Celli Ddu Burial chamber". Paola Arosio/Diego Meozzi. 2003. http://www.stonepages.com/wales/bryncelliddu.html. pristupljeno 17.11.2008. 
  28. "Parc le Breos Burial Chamber; Parc CWM Long Cairn". Royal Commission on the Ancient and Historical Monuments of Wales. 2006. http://www.coflein.gov.uk/en/site/93072/details/PARC+LE+BREOS+BURIAL+CHAMBER%3BPARC+CWM+LONG+CAIRN/. pristupljeno 24.10.2008. 
  29. "Themes Prehistoric Wales: The Stone Age". BBC Cymru Wales. 2008. http://www.bbc.co.uk/wales/history/sites/themes/periods/prehistoric02.shtml. pristupljeno 24.10.2008. 
  30. "O'Donnell Lecture 2008 Appendix". 2008. http://www.wales.ac.uk/Resources/Documents/Research/ODonnell.pdf. pristupljeno 2.10.2010. 
  31. Koch, John (2009). Tartessian: Celtic from the Southwest at the Dawn of History in Acta Palaeohispanica X Palaeohispanica 9 (2009). Palaeohispanica. str. 339–351. ISSN 1578-5386. http://ifc.dpz.es/recursos/publicaciones/29/54/26koch.pdf. pristupljeno 17.5.2010. 
  32. Cunliffe, Karl, Guerra, McEvoy, Bradley; Oppenheimer, Røyrvik, Isaac, Parsons, Koch, Freeman and Wodtko (2010). Celtic from the West: Alternative Perspectives from Archaeology, Genetics, Language and Literature. Oxbow Books and Celtic Studies Publications. str. 384. ISBN 978-1-84217-410-4. 
  33. Cunliffe, Barry (2008). A Race Apart: Insularity and Connectivity in Proceedings of the Prehistoric Society 75, 2009, pp. 55–64. The Prehistoric Society. str. 61. 
  34. Koch, John T. (2009). "A CASE FOR TARTESSIAN AS A CELTIC LANGUAGE" (PDF). Acta Palaeohispanica X Palaeohispanica 9. 
  35. Jones, Barri; Mattingly, David (1990). "The Development of the Provinces". An Atlas of Roman Britain. Cambridge: Blackwell Publishers (izdano 2007). str. 151. ISBN 978-1-84217-067-0. 
  36. Jones, Barri; Mattingly, David (1990). "The Development of the Provinces". An Atlas of Roman Britain. Cambridge: Blackwell Publishers (izdano 2007). str. 154. ISBN 978-1-84217-067-0. 
  37. 37,0 37,1 Jones, Barri; Mattingly, David (1990). "The Economy". An Atlas of Roman Britain. Cambridge: Blackwell Publishers (izdano 2007). str. 179–196. ISBN 978-1-84217-067-0. 
  38. 38,0 38,1 38,2 38,3 38,4 Davies (2008) p.915
  39. 39,0 39,1 Davies (2008) p.531
  40. Frere, Sheppard Sunderland (1987). "The End of Roman Britain". Britannia: A History of Roman Britain (3rd, revised izd.). London: Routledge & Kegan Paul. str. 354. ISBN 978-0-7102-1215-3. 
  41. Giles, John Allen, ur. (1841). "The Works of Gildas, The History, Ch. 14". The Works of Gildas and Nennius. London: James Bohn. str. 13. https://books.google.com/books?id=3R1mCE7p44MC&pg=PA1. 
  42. Phillimore, Egerton, ur. (1887). "Pedigrees from Jesus College MS. 20". Y Cymmrodor. VIII. Honourable Society of Cymmrodorion. str. 83–92. https://books.google.com/books?id=HlUrAAAAIAAJ&pg=PA83. 
  43. Phillimore, Egerton (1888). "The Annales Cambriae and Old Welsh Genealogies, from Harleian MS. 3859". u: Phillimore, Egerton. Y Cymmrodor. IX. Honourable Society of Cymmrodorion. str. 141–183. https://books.google.com/books?id=aFMrAAAAIAAJ&pg=PA141. 
  44. Rachel Bromwich, editor and translator. Trioedd Ynys Prydein: The Welsh Triads. Cardiff: University of Wales Press, Third Edition, 2006. 441–444
  45. Ravilious, Kate (21.7.2006.). "Ancient Britain Had Apartheid-Like Society, Study Suggests". National Geographic News. http://news.nationalgeographic.com/news/2006/07/060721-england.html. pristupljeno 9.9.2010. 
  46. Myres, Natalie; Rootsi, Siiri; Lin, Alice A; Järve, Mari; King, Roy J; Kutuev, Ildus; Cabrera, Vicente M; Khusnutdinova, Elza K; Pshenichnov, Andrey; Yunusbayev, Bayazit; Balanovsky, Oleg; Balanovska, Elena; Rudan, Pavao; Baldovic, Marian; Herrera, Rene J; Chiaroni, Jacques; Di Cristofaro, Julie; Villems, Richard; Kivisild, Toomas; Underhill, Peter A (2010). "A major Y-chromosome haplogroup R1b Holocene effect in Central and Western Europe – see discussion results at end of article, the distribution maps and the supplementary tables". European Journal of Human Genetics 19 (1): 95–101. PMC 3039512. PMID 20736979. doi:10.1038/ejhg.2010.146. 
  47. 47,0 47,1 Davies (1994) pp. 56
  48. 48,0 48,1 Davies (1994) pp. 65–66
  49. Davies (2008) p. 926
  50. David Hill and Margaret Worthington, Offa's Dyke: history and guide, Tempus, 2003, ISBN 0-7524-1958-7
  51. Davies (2008) p. 911
  52. Charles-Edwards, T M (2001). "Wales and Mercia, 613–918". u: Brown, Michelle P; Farr, Carol Ann. Mercia: an Anglo-Saxon kingdom in Europe. Leicester University Press. str. 104. ISBN 978-0-7185-0231-7. https://books.google.com/books?id=H8Ke9acHFm4C&pg=PA176. pristupljeno 27.11.2010. 
  53. Hill, David (2001). "Wales and Mercia, 613–918". u: Brown, Michelle P; Farr, Carol Ann. Mercia: an Anglo-Saxon kingdom in Europe. Leicester University Press. str. 176. ISBN 978-0-7185-0231-7. https://books.google.com/books?id=H8Ke9acHFm4C&pg=PA176. pristupljeno 27.11.2010. 

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Kategorija:Wales
Wikibooks-logo.svgWikiknjige imaju materijala na temu: Wales