Kralj Arthur

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Kralj Arthur (razvrstavanje).
Kralj Arthur

Kralj Arthur (Artus) bio je polumitski britanski vođa koji vlada oko 500. godine. Arthur je jedan od najpoznatijih likova keltske mitologije; od 12. stoljeća on je središnji lik brojnih književnih djela.

Povijesni izvori[uredi - уреди]

Velški kroničar Nenije u svom djelu Historia Britonum (oko 800. godine) spominje Arthura kao vođu keltskih Brita u 12 bitaka protiv Anglosasa.Taj pohod završava Arthurovom pobjedom u bitci kod Mons Badonicusa, 516.

Međutim, najstariji prijepis Historia Britonum je iz godine oko 1000., pa nije dovoljno pouzdan. Nenije ističe i da se u Britaniji u prvoj polovici 6. stoljeća, nakon odlaska Rimljana, živjelo mirno i bez ratova.

Općenito, izvori povijesnih podataka o Arthuru magloviti su i nejasni, ali svi se slažu oko činjenice da je krajem 5. st. na teritoriju današnjeg Walesa i Engleske, u tadašnjem britskom kraljevstvu Powys, živio ratni vođa koji je objedinio razjedinjena britska kraljevstva u borbi protiv nadirućih Angla i Sasa (svi izvori ističu da Arthur nije bio kralj, nego "Dux bellorum" - ratni vođa). Smatra se da Arthur nije bilo njegovo pravo ime, nego titula, koja je simbolizirala udruživanje Brita koji su zadržali stare, keltske običaje, i onih Brita koji su tijekom vladavine Rimljana romanizirani i koji su prihvatili kršćanstvo. Te su dvije frakcije, naime, bile u sukobu u vrijeme početka invazije Angla i Sasa, i bilo ih je potrebno ujediniti. Stoga je Arthur uzeo ovaj pseudonim, skovan od britske i latinske riječi za medvjeda - simbol Arthurov - "Arth" i "Ursus" - od čega je nastalo ime "Arthursus" - tj. "Arthur".

Nakon niza od 12 sjajnih pobjeda protiv osvajača, čini se da je Arthur postao žrtva istih onih sukoba među kraljevstvima zbog kojih je i došao na položaj zapovjednika - bitka kod Camlanna, u kojoj je poginuo, bila je navodno sukob dva britska kraljevstva. Nedugo po njegovoj smrti, Angli i Sasi nastavili su s osvajanjem Britanskog otoka, i samo 50 godina nakon njegove smrti posljednji Briti bili su potisnuti u udaljena brda Walesa i Cornwalla, gdje su se do današnjih dana sačuvali stari keltski običaji.

Godine 1191. u gradu Glastonbury navodno su pronađeni posmrtni ostaci kralja Arthura i kraljice Genoveve. Kosti su kasnije prebačene u gradsku crkvu, ali je grob uništen u doba engleske reformacije, a kosti su nestale. Međutim, otkrilo se da je riječ o propagandnom potezu tadašnjih lokalnih vlasti, koje su željele privući hodočasnike. Pravi Arthurov grob nikada nije otkriven, iako je prema legendi prenesen na otok Avalon, kako bi njegove smrtne rane zacijelile.

Legenda o Arthuru[uredi - уреди]

Legenda o kralju Arthuru prvi se put iznosi u djelu Historia Regum Britanniae, oko 1139. Artur se spominje i u djelima Bruta, oko 1200. godine, Layamona, zatim Le Morte d'Arthur od Thomasa Maloryja, a najpoznatiji biograf kralja Artura je Geoffrey of Monmoutha. Ističu se i djela Roberta de Borona: Joseph d'Arimathe, Merlin i Perceval.

Likovi u legendama o kralju Arthuru nisu uvijek u istim odnosima, već su povezani različito u raznim verzijama priče. Arthur je sin kralja Uthera Pendragona i kraljice Igraine. Njegova draga kojom se ženi jest Genoveva (Guinevere). Lancelot je Arturov najbolji prijatelj i najpouzdaniji vitez. Međutim, ljubavna veza Lancelota i Genoveve označava i početak Arturova pada. Merlin je mudar čovjek i čarobnjak. Morgana (Morgan le Fay) je Arturova sestra koja mu otkriva ljubavnu vezu Lancelota i Genoveve. U drugim verzijama ona je vila ili simbol sreće, a ponekad i negativan lik koji želi vladati umjesto Artura. Tu su još i vitezovi Parsifal, Galahad i Gawain, koji se ističu kao idealni vitezovi odani Arthuru.

Njegov mač Excalibur i priča o maču u kamenu opće su poznati. Arthur kao mladić vadi mač iz kamena. Legenda tvrdi da onaj koji izvuče mač jest sin Utera Pendragona, pa Arthur postaje kralj. Okrugli stol, za kojim sjede Arthurovi vitezovi okruglog stola i dvorac Camelot također su sastavni dio u pričama o kralju Arthuru. Posebno treba spomenuti potragu za gralom. Gral, mistični predmet, može pronaći samo vitez čista srca. Time se u srednjem vijeku objašnjavalo koje osobine mora imati idealan vitez.

U nekim verzijama Arthur pogiba u boju protiv svog nećaka Mordreda, koji je digao bunu protiv njega. U kasnijim verzijama Mordred je sin incestuozne veze Arthura i njegove sestre Morgane. Bitka kod Camlanna, 537., prema tradiciji je bitka gdje je Arthur poginuo. Nakon bitke Arthura odvode na otok Avalon, gdje mu rane zacjeljuju. Prema priči, jednog dana Arthur će se vratiti i ponovo vladati.

Engleske poveznice[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]