David Lloyd George

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Right Honourable The Earl Lloyd-George of Dwyfor OM  PC
David Lloyd George

Na dužnosti
6. decembar 1916 – 19. oktobar 1922
Monarh George V
Prethodnik: H. H. Asquith
Nasljednik: Andrew Bonar Law

Na dužnosti
14. oktobar 1926 – 4. novembar 1931
Prethodnik: H. H. Asquith
Nasljednik: Herbert Samuel

Na dužnosti
6. jun 1916 – 5. decembar 1916
Predsjednik vlade H. H. Asquith
Prethodnik: The Earl Kitchener
Nasljednik: The Earl of Derby

Na dužnosti
25. maj 1915 – 9. jul 916
Predsjednik vlade H. H. Asquith
Prethodnik: služba stvorena
Nasljednik: Edwin Samuel Montagu

Na dužnosti
12. april 1908 – 25. maj 1915
Predsjednik vlade H. H. Asquith
Prethodnik: H. H. Asquith
Nasljednik: Reginald McKenna

Na dužnosti
10. decembar 1905 – 12. april 1908
Predsjednik vlade Henry Campbell-Bannerman
H. H. Asquith
Prethodnik: The Marquess of Salisbury
Nasljednik: Winston Churchill

Na dužnosti
31. maj 1929 – 26. mart 1945
Prethodnik: T. P. O'Connor
Nasljednik: Earl Winterton

Član/ica Parlament
za Carnarvon Boroughs
Na dužnosti
10. april 1890 – 26. mart 1945
Prethodnik: Edmund Swetenham[1]
Nasljednik: Seaborne Davies

Rođen/a 17. januar 1863. (1863-01-17)
Chorlton-on-Medlock, Lancashire, Engleska
Umro/la 26. mart 1945. (dob: 82)
Tŷ Newydd, Caernarfonshire, Wales
Državljanstvo Velšanin
Politička stranka Liberalna stranka
(1890–1916 i 1924–1945)
Nacionalna liberalna stranka (1922–1923)
Suprug/a Margaret Owen
(vj.1888–1941; njena smrt)
Frances Stevenson
(vj.1943–1945; njegova smrt)
Djeca Richard
Mair
Olwen
Gwilym
Megan
Profesija advokat, političar
Religija nonkonformist
Potpis David Lloyd George's signature

David Lloyd George, 1. earl Lloyd-George od Dwyfora, OM  PC (17. januar 1863  – 26. mart 1945) bio je britanski liberalni političar i državnik, najpoznatiji po tome što je kao premijer vodio Ujedinjeno Kraljevstvo do pobjede u Prvom svjetskom ratu, kao i sudjelovanju u nizu važnih historijskih događaja zbog koji se smatra najuticajnijom ličnošću britanske politike u prvoj polovici 20. vijeka.

Lloyd George se rodio i odrastao u Walesu (te kasnije postao prvi, i zasad jedini Velšanin na mjestu britanskog premijera). Političku karijeru je započeo kao lokalni vijećnik Liberalne stranke 1888. godine, a 1890. je izabran u Parlament u izbornoj jedinici Carnavorn Borroughs koju će zastupati do smrti. Pažnju javnosti je izazvao zalaganjem za ustavne reforme i kritici Burskog rata, a koje je iznosio u kolumnama za Manchester Guardian. Kada su liberali 1906. godine pobijedili na izborima ušao je u vladu Henryja Campbell-Bannermana kao predsjednik Odbora za trgovinu; kada je dvije godine kasnije Anthony Asquith preuzeo mjesto premijera, Lloyd Georgeu je dao mjesto ministra financija.

Lloyd Geroge se na tom mjestu istakao kao izuzetno vješt administrator, ali i uspješnim provođenjem reformi usmjerenih prije svega na poboljšanje životnog standarda najsiromašnijih slojeva, te se upravo njegov mandat smatra začetkom moderne socijalne države. U prvim godinama Prvog svjetskog rata se iskazao i organizacijom logistike i ratne industrije, te je, kada je Asquith 1916. godine podnio ostavku, upravo njemu povjereno vodstvo tzv. Ratne koalicijske vlade. Iako su neki historičari kritizirali neke od njegovih ratnih poteza, Lloyd George se iskazao kao uspješan ratni vođa, a svoj autoritet je iskoristio i za neke važne društvene reforme kao što je bilo uvođenje ženskog prava glasa 1918. godine.

Lloyd George je nakon završetka rata uživao zenit popularnosti. 1919. godine je zastupao Britaniju na Pariškoj mirovnoj konferenciji i bio jedna od ključnih ličnosti u sklapanju Versajskog mirovnog sporazuma; tada se zalagao za ublažavanje njegovih odredbi u odnosu na poraženu Njemačku. Na unutrašnjem planu mu je glavni problem predstavljao ustanak nacionalista u Irskoj, koga je, nakon neuspješnih pokušaja gušenja silom, odlučio okončati političkim sredstvima, odnosno pregovorima sa IRA-om čiji je rezultat bio Anglo-irski sporazum i podjela Irske 1921. godine. Lloyd George je zbog toga, ali i nepravladanih ekonomskih posljedica rata, sa vremenom počeo gubiti uticaj ne samo u javnosti, nego i vlastitoj stranci. Kada su mu 1922. godine konzervativci otkazali podršku, bio je prisiljen podnijeti ostavku i prepustiti mjesto premijera konzervativnom nasljedniku Bonar Lawu, postavši tako posljednji liberalni premijer u historiji Ujedinjenog Kraljevstva.

Lloyd George je 1924. uspio postati vođa liberala, ali je dotada dominantna stranka u međuvremenu izgubila svoje glasove u korist laburista. Zbog svega toga je Lloyd George bio sa vremenom sve više marginaliziran, te je 1931. godine bio prisiljen odstupiti sa njenog čela. U međuratnom periodu se istakao svojim pronjemačkim stavovima, a što je uključivalo iskazivanje podrške nacističkom režimu Adolfa Hitlera. Nakon izbijanja Drugog svjestkog rata, odnosno britanskih poraza na njegovom početku, se zalagao sa sklapanje mira sa Njemačkom.

Lloyd George je imao ženu i četvoro djece, ali je također bio poznat po izuzetno živopisnom privatnom životu, odnosno reputaciji zavodnika i brojnim vanbračnim aferama.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. www.burkespeerage.com arhivirano juli 28, 2013 na Wayback Machine