Stanley Baldwin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
The Right Honourable The Earl Baldwin of Bewdley KG PC FRS
Stanley Baldwin

Baldwin 1920-ih


Na dužnosti
7. jun 1935 – 28. maj 1937
Monarh George V
Edward VIII
George VI
Prethodnik Ramsay MacDonald
Nasljednik Neville Chamberlain
Na dužnosti
4. novembar 1924 – 5. jun 1929
Monarh George V
Prethodnik Ramsay MacDonald
Nasljednik Ramsay MacDonald
Na dužnosti
23. maj 1923 – 16. januar 1924
Monarh George V
Prethodnik Andrew Bonar Law
Nasljednik Ramsay MacDonald

Na dužnosti
24. august 1931 – 7. jun 1935
Predsjednik vlade Ramsay MacDonald
Prethodnik The Lord Parmoor
Nasljednik Ramsay MacDonald

Na dužnosti
5. jun 1929 – 24. august 1931
Monarh George V
Prethodnik Ramsay MacDonald
Nasljednik Arthur Henderson
Na dužnosti
22. januar 1924 – 4. novembar 1924
Monarh George V
Prethodnik Ramsay MacDonald
Nasljednik Ramsay MacDonald

Na dužnosti
22. maj 1923 – 28. maj 1937
Prethodnik Andrew Bonar Law
Nasljednik Neville Chamberlain

Na dužnosti
27. oktobar 1922 – 27. august 1923
Predsjednik vlade Andrew Bonar Law
Prethodnik Sir Robert Horne
Nasljednik Neville Chamberlain

Na dužnosti
1. april 1921 – 19. oktobar 1922
Predsjednik vlade David Lloyd George
Prethodnik Sir Robert Horne
Nasljednik Sir Philip Lloyd-Greame

Rođen/a (1867-08-03)3. 8. 1867.
Bewdley, United Kingdom
Umro/la 14. 12. 1947. (dob: 80)
Stourport-on-Severn, United Kingdom
Državljanstvo britanske
Politička stranka Konzervativna stranka
Suprug/a Lucy Ridsdale(Greška: pogrešno vreme–Greška izraza: Neočekivani < operator)
Djeca Diana Lucy
Leonora Stanley
Pamela Margaret
Oliver Ridsdale
Esther Louisa
Arthur Windham
Alma mater Trinity College, Cambridge
Mason College
Profesija industrijalac
Religija Crkva Engleske
Potpis Stanley Baldwin's signature

Stanley Baldwin, 1. earl Baldwin od Bewdleyja KG PC FRS[1] bio je britanski konzervativni političar koji je od 1923. do 1937. godine bio vođa Konzervativne stranke, te u tri navrata - od 1923. do 1924., 1924. do 1929. te od 1935. do 1937. godine premijer Ujedinjenog Kraljevstva, te koji se smatra jednom od najvažnijih i najuticajnijih ličnosti britanske politike u međuratnom periodu.

Odrastao je u porodici imućnog industrijalca i konzervativnog političara Alfreda Baldwina. Prije bavljenja politikom. se, kao mladić, istakao poslovnim uspjesima. Njegov prvi pokušaj da uđe u britanski Parlament 1906. godine, nije uspio, ali je dvije godine kasnije poslije očeve smrti izabran na njegovo mjesto na dopunskim izborima. Za vrijeme Prvog svjetskog rata je bio niži ministar za financije u koalicijskoj vladi. 1922. godine je bio među najistaknutijim konzervativcima koji su se zalagali za raskidanje koalicije sa liberalima premijera Davida Lloyda Georgea; tadašnji vođa konzervativaca Bonar Law je to prihvatio, te postao premijer.

Godine 1923. je Bonar Law zbog bolesti napustio mjesto vođe stranke i premijera, te ga je preuzeo Baldwin. Prvi premijerski mandat je bio kratak, jer na izborima nije osvojio nužnu većinu; umjesto toga su vladu sastavili laburisti na čelu sa Ramsayem MacDonaldom. Međutim, već sljedeće godine je ta vlada pala i održani su novi izbori na kojima su pobijedili konzervativci. Tako je Baldwin ponovno postao premijer. Njegov drugi mandat je obilježio pokušaj vraćanja zlatnog standarda i ekonomski problemi koji će dovesti do Generalnog štrajka 1926. godine.

Godine 1929. su MacDonaldovi laburisti odnijeli pobjedu na izborima, te je Baldwin ponovno morao ići u opoziciju. Velika ekonomska kriza je, međutim, 1931. godine natjerala obje stranke da sklope Veliku koaliciju u kojoj je Baldwin postepeno preuzimao primat od MacDonalda. Premijerom je postao 1935. godine, a treći i posljednji mandat mu je obilježila ustavna kriza izazvana željom mladog kralja Edwarda VIII da se oženi za Wallis Simpson; upravo se Baldwin najoštrije suprotstavio kralju i doprinio njegovoj odluci da abdicira. Mnogo važniji problem za Baldwina je predstavljalo pogoršanje sigurnosne situacije u Evropi. Baldwin je bio jedan od prvih britanskih političara koji je smatrao da može izbiti Drugi svjetski rat i također bio uvjeren da će u njemu Britanija teško stradati uslijed zračnog bombardiranja - stav koji je ilustrirala njegova izreka "Bombarder će se uvijek probiti". Iako je pod njim započelo ponovno naoružavanje Britanije, ti su napori bili minimalni zbog snažnog otpora tada izuzetno uticajnih pacifista, laburističke opozicije koja je tražila da se sredstva ulože u socijalnu državu, te zagovornika politike popuštanja Njemačkoj, uključujući Nevilla Chamberlaina kome je na kraju morao prepustiti vodstvo stranke i mjesto premijera te se povući iz javnog života.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

  1. Irvine, J. C. (1948). „Earl Baldwin of Bewdley, K. G. 1867-1947”. Obituary Notices of Fellows of the Royal Society 6 (17): 2–1. DOI:10.1098/rsbm.1948.0015. JSTOR 768907.