Vidre (životinje)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vidre (životinje)
LutraCanadensis fullres.jpg
Sjeverne riječne vidre
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Mustelidae
Potporodica: Lutrinae

Vidre (lutrinae) su podporodica slatkovodnih ili morskih sisavaca; članovi porodice Mustelidae, u koju spadaju lasice, tvorovi, jazavci i drugo. Vidre su mesožderi, a hrane se raznolikim plijenom. S 13 vrsta u 7 rodova, vidre su rasprostranjene gotovo po čitavim svijetom.

Izgled[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidre imaju vrlo mekan sloj krzna ispod vanjskog sloja koji se sastoji od duge zaštitne dlake. Ono ih održava suhima tijekom boravka u vodi te zadržava sloj zraka, pružajući im toplinu.

Sve vidre imaju duga, vitka tijela i kratke udove. Među njihovim prstima nalaze se plivaće kožice. Većina vrsta ima oštre kandže.Svaki put nakon plivanja vidra se trlja od zemlju da makne sol sa sebe.

Prehrana[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidre ne ovise samo o njihovom usavršenom krznu kako bi preživjele u hladnim vodama u kojima većina vrsta živi. Ove životinje imaju veoma brz metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom. Primjerice, euroazijske vidre moraju jesti 15% vlastite težina dnevno; morske vidre jedu 20 do 25%, ovisno o temperaturi. U vodama temperature 10°C, vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu jer ne može preživjeti od manjih količina. Većina vrsta love 3 do 5 sati tijekom dana, a majke koje se moraju brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno.

Većina vidri hrani se uglavnom ribom, dok prehranu nadopunjuju žabama, slatkovodnim rakovima ili morskim račićima. Neke su se usavršile u otvaranju školjaka, dok ostale jedu i manje ptice ili sisavce. Njihova ovisnost o samo jednom plijenu ostavlja vidre veoma ranjive zbog deplecije plijena.

Vrste[uredi - уреди | uredi izvor]

Rod Lutra

Rod Lutrogale

Rod Lontra

Rod Pteronura

Rod Aonyx

Rod Enhydra

Sjeverna riječna vidra[uredi - уреди | uredi izvor]

Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis) jedna je od najzaigranijih, najznatiželjnijih i najaktivnijih vrsti vidri, te je kao takva postala popularnom životinjom u zoološkim vrtovima i akvarijima, iako je smatraju štetočinom na poljoprivrednim površinama jer mijenja riječnu obalu prema vlastitom nahođenju radi prilaza rijeci, klizanja i obrane. Jedna je od mnogih životinja koje su bile glavne mete lovaca na krzno u Sjevernoj Americi.
Riječne vidre jedu raznoliku ribu i školjkaše, kao i manje kopnene sisavce i ptice. Narastu do jednog metra u dužinu i teže od 5 do 15 kilograma.

Određeni zakoni učinili su riječne vidre zaštićenom vrstom u određenim područjima, dok neka imaju utočišta za vidre. Ova utočišta pomažu bolesnim i ozlijeđenim vidrama u njihovom oporavku.

Morska vidra[uredi - уреди | uredi izvor]

Morske vidre izvrsno su prilagođene životu u moru
Glavni članak: Morska vidra

Morske vidre (Enhydra lutris) žive diljem obala Tihog oceana Sjeverne Amerike. Ranije su se rasprostrale u plitkim vodama Beringovog prolaza i Kamčatke, te juga Japana. Jedan centimetar kože morske vidre prekriven je s 200 000 dlaka, što joj daje bujno krzno radi kojeg su je ljudi lovili i doveli do samog ruba izumiranja. Do 1911. godine preostalo je tako malo morskih vidri da je trgovanje njihovim krznom postalo potpuno neisplativo.

Morske vidre hrane se školjkašima i ostalim beskralješnjacima (posebno petrovcima i ježincima), te ih se često može promatrati dok koriste kamenje kao alat kojim razbijaju i otvaraju oklop plijena. Narastu od jednog do dva metra u duljinu i postignu masu oko 30 kilograma. Iako su bile na rubu istrjebljenja, ponovo su se počele proširivati, počevši od obale Kalifornije.

Morske vidre nemaju sloj sala poput ostalih morskih sisavaca (kao tuljani ili kitovi), već im, kao kod ostalih vrsta vidri, toplinsku izolaciju osigurava zrak zarobljen u krznu.

Europska vidra[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Europska vidra

Vidre nastanjuju i Europu. U Velikoj Britaniji bile su veoma česte, no u današnje vrijeme postale su rijetke zbog nekadašnje upotrebe pesticida koji su im štetili, te zbog nestanka prirodnog staništa. Populacija europske vidre dosegla je veoma nizak broj 1980ih godina, no uz pomoć inicijative, 1999. godine ustanovljen je broj i oporavak do 1000 jedinki.

Divovska vidra[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Divovska vidra

Divovska vidra (Pteronura brasiliensis) nastanjuje Južnu Ameriku, posebice pritoke rijeke Amazone, no postaje sve rjeđa zbog učestalog krivolova, nestanka prirodnog staništa i upotrebe žive i ostalih otrova u ilegalnim aluvijalnim rudnicima zlata. Ova društvena životinja naraste u duljinu i do 1,83 metara.

Kulturološke reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Nordijska mitologija govori o patuljku Ótru koji po navici preuzima oblik vidre.

U nekim urođeničkim Američkim kulturama, vidre se smatraju totemičkim životinjama.

Prema zoroastričnim vjerovanjima, vidra se smatra čistom životinjom koja pripada Ahura Mazdi.[1]

U knjigama o Harryju Potteru, Patronus Hermione Granger preuzima oblik vidre.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Cooper, JC (1992). Symbolic and Mythological Animals. London: Aquarian Press. str. p. 171-72. ISBN 1-85538-118-4. 

Drugi projekti[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Vidrama