Partenije III Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Partenije III
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Stolovanje završilo 24. mart 1657
Prethodnik Joanikije II
Nasljednik Gavrilo II
Osobni/lični detalji
Rođenje Lezbos
Smrt 24. mart 1657
Istanbul
Svetost
Datum slave 24. mart
Štovanje u Pravoslavna crkva

Partenije III (grčki: Παρθένιος Γ΄) je bio grčki pravoslavni svećenik koji je od 1656. do 1657. služio kao vaseljenski patrijarh Carigrada. Njegovo kratko stolovanje je okončano mučeničkom smrću zbog koje se u pravoslavnim crkvama slavi kao Novi Velikomučenik Partenije III.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Partenije je rođen na otoku Lezbos. Godine 1639. je izabran za mitropolita Hiosa.[1] 26. jula 1656. je postao vaseljenski patrijarh, naslijedivši Joanikija II II.[2]

Njegovo stolovanje je koincidiralo sa sporom koji je izazvalo nastojanje Ruskog Carstva da preuzme kontrolu nad pravoslavnom crkvom u Ukrajini. Partenije je stao na stranu Rusa, prihvativši njihov stav da je simbol vjere kijevskog mitropolita Petra Mogile iz 1643. previše blizak katoličkom credu.[3] Partenije je također organizirao svečani pogreb svog prethodnika Kirila Lukarisa, ubijenog 1638. godine po nalogu osmanskih vlasti.

Partenije je, u nastojanju da prikupi sredstva za Crkvu, poslao pisma grčkim episkopima u Ruskom Carstvu. Prepiske se dočepao osmanski veliki vezir Mehmed Köprülü, koji je zaključio da se na temelju njih Parteniju može suditi za izdaju. Na samom suđenju optužbe nizu dokazane, ali je sultan Mehmed IV svejedno naredio da se Partenije objesi i tako "pruži primjer svima onima koji bi pokušali izdaju u budućnosti".[2] Parteniju je ponuđeno da spasi život i bude pušten na slobodu preobraćenjem na islam, ali je on to odbio.[1]

Partenije je bio pogubljen vješanjem kraj "Kukine kapije" (Parmak Kapi) u Carigradu, a njegovo truplo ostalo obješeno tri dana. Kasnije je bačeno u more, ali su ga lokalni kršćani pronašli i sahranili u manastiru Kamariotissa na otoku Chalki.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Vaporis, Nomikos Michael (2000). Witnesses for Christ: Orthodox Christian neomartyrs of the Ottoman period. Crestwood: St. Vladimir's Seminary Press. str. 114–5. ISBN 0-88141-196-5. https://books.google.com/books?id=wTdz-34tZ4sC&&pg=PA114#v=onepage&q&f=false. 
  2. 2,0 2,1 Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 40,47. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  3. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 344. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  4. "Παρθένιος Γ´". Ecumenical Patriarchate. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=gr&id=228. pristupljeno 8 September 2011. Invalid language code.