Grigorije III Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Grigorije III (grčki: Γρηγόριος Γ΄; ? - 1459), poznat i kao Grigorije Mamis, bio je patrijarh Carigrada, koji je stolovao od 1443. do 1450. godine, poznat kao zagovornik Firentinske unije.

Pravoslavnim monahom je postao oko 1420. godine, a potom je služio kao ispovjednik bizantskog cara Jovana VIII Paleologa. Kao zagovornik Unije, služio je kao bizantski izaslanik na katoličkom saboru u Ferrari.

Na mjesto patrijarha je izabran 1443. godine nakon smrti Mitrofana II, koji je, kao i on, bio zagovornik Unije. Slično kao i Mitrofan, njegova politika zbližavanja sa katolicima je izazvala žestok otpor među pravoslavnim svećenstvom i vjernicima, koje su vodili Genadije Sholastikos i Jovan Eugenikos. On se toliko intenzivirao, da je Grigorije u augustu 1451. godine pobjegao iz Carigrada. Utočište mu je u Rimu dao papa Nikola V koji ga je priznao kao legitimnog patrijarha, a takvim ga je priznavalo i svećenstvo u tzv. Frankokratiji, odnosno područjima Grčke pod katoličkom vlašću. U Carigradu je, pak, novim patrijarhom postao anti-unijatski Atanasije II koji će na tom mjestu ostati do pada pod osmansku vlast.

Nakon toga je papa Grigorija proglasio latinskim patrijarhom Carigrada, ali Grigorije tu dužnost nikada nije preuzeo osim titularno. Kasnije je proglašen svecem Katoličke crkve.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Mitrofan II
patrijarh Carigrada
1443–1450
Slijedi:
Atanasije II
Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
Francesco Condulmer
— TITULARNI —
Latinski patrijarh Carigrada
1453–1459
Slijedi:
Isidor Kijevski