Partenije II Carigradski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Partenije II (grčki: Παρθένιος Β΄; ? - 16. maj 1651) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada u dva navrata - od 1644. do 1648. te od 1648. do 1651. godine.

Bio je rodom iz Janjine, gdje se zamonašio i postao mitropolit. Godine 1639. je imenovan mitropolitom Jedrena uz podršku svog prethdonika i imenjaka Partenija I. Nakon što je 1644. postao novim patrijarhom, Patrijaršiju je ponovno uključio u tada aktualne sukobe katolika i protestanata, koji su se održavali preko suparničkih zapadnih ambasadora na osmanskom dvoru. Partenije se priklonio protestantskoj frakciji.

Prema navodim suvremenika, bio je sklon porocima i nasilju te stvorio veliki broj neprijatelja. Zbog toga je godine 1648. svrgnut i prognan na Cipar. Odatle je uspio pobjeći i naći utočište u Vlaškoj. Odatle se brzo uspio vratiti u Carigrad i ponovno bio izabran za patrijarha.

Njegovo drugo stolovanje je označila potpuna promjena politike i priklanjanje pro-katoličkoj frakciji. Partenije II se stoga posvetio iskorijenjivanju kalvinista te je u tu svrhu poslao pismo u kome traži pomoć od rimsko-njemačkog cara Ferdinanda III. Njegova politika ga je, međutim, razdvojila od nekadašnjih saveznika, dok mu katolici nisu bili skloni, uključivši uticajne jezuitske misionare. Oni su na kraju sultanu Mehmedu V poslali pismo prema kome Partenije tajno surađuje sa Rusima. Doznavši to, Mehmed je naredio janjičarima da ga uhapse, zadave i njegov leš bace u more.

Prethodi:
Partenije I Carigradski
vaseljenski patrijarh
1644–1646
Slijedi:
Joanikije II Carigradski
Prethodi:
Joanikije II Carigradski
vaseljenski patrijarh Carigrada
1648–1651
Slijedi:
Joanikije II Carigradski