Joanikije II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Joanikije II
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Prethodnik Partenije II
Partenije II
Pajsije I
Pajsije I
Nasljednik Partenije II
Kiril III
Kiril III
Partenije III
Osobni/lični detalji
Smrt 1659 ili 1660

Joanikije II od Lindosa (grčki: Ιωαννίκιος Β΄ ο Λίνδιος; ? - 1659/1660) bio je grčki pravoslavni svećenik, koji je u periodu od 1648. do 1656. u četiri navrata služio kao vaseljenski patrijarh Carigrada.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Joanikije je bio rodom iz mjesta Lindos na otoku Rodos. Godine 1624. ga je patrijarh Kiril Lukaris imenovao mitropolitom Ganosa i Kore, a 1636. je postao mitropolitom Herakleje. Političkim pokroviteljem mu je postao moldavski knez Vasile Lupu, te je 16. novembra 1646. prvi put izabran za patrijarha[1].

Joanikije je patrijarhom postao u 17. vijeku, koji je u Patrijaršiji obilježila izuzetna nestabilnost izazvana razmiricama unutar grčke zajednice u Carigradu [2], ali i sukobom katolika i protestanata u Evropi koji je preko ambasadora suparničkih zapadnih država uticao i na osmanski dvor. Običaj da se prilikom svakog imenovanja plaća poseban danak sultanu je poticao česte smjene, te je Joanikije bio među patrijarsima koji su iz financijskih razloga svrgavani i ponovno izabirani. Joanikije je prvi put bio svrgnut 28. oktobra 1648. godine, a potom ponovno ustoličen u junu 1651. godine; ponovno je svrgnut u junu 1652, godine, da bi ponovno stolovao od aprila 1653. do marta 1654. Godine 1654. je nakon svrgavanja neko vrijeme proveo u zatvoru pod optužbom da je namjerno akumulirao dugove za Osmansku Portu. .[3]. Konačno je za patrijarha postavljen u martu 1655. a smijenjen u julu 1656.

Joanikije je podršku tražio među katoličkim vladarima, što je uključivalo kako rimsko-njemačkog (austrijskog) cara Ferdinanda III, tako i Svetu Stolicu. Potonjoj je izašao u susret, dozvolivši katoličkim misijama djelatnost na obalama Crnog mora i Cikladima. Zahtjev da službeno prihvati katolički simbol vjere, koji je bila Propaganda fide je odbio, navodeći delikatnost svog položaja.[1]

Nakon silaska s mjesta patrijarha je imenovan za episkopa Kee i Termije, gdje je ostao do smrti 1659. ili 1660.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 R. Aubert (2000). "Joannikios II". Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 27. Paris: Letouzey et Ané. 1379-80. ISBN 2-7063-0210-0. 
  2. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity : a study of the Patriarchate of Constantinople from the eve of the Turkish conquest to the Greek War of Independence. Cambridge University Press. str. 201. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  3. Βιβλιοπαρουσίαση: Π. Γεωργαντζή: «Η Εκκλησία κατά το 1821»
  4. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 39. ISBN 978-1-4344-5876-6.