Maksim II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Maxim II Carigradski (grčki: Μάξιμος Β΄; ? - decembar 1216) bio je carigradski patrijarh koji je stolovao u Nikeji tokom nekoliko mjeseci.

Bio je iguman manastira Akoimetoi i ispovjednik nikejskog cara Teodora Laskarisa. Na mjesto patrijarha je imenovan 3. juna 1216. godine, nekoliko mjeseci nakon smrti svog prethodnika. [1]. Kasniji bizantski historičari Georgije Akropolit i Nikifor Kalist Ksantopulos sugeriraju da je bio "neobrazovan", i da je na mjesto došao jedino zahvaljujući spletkama žena na dvoru. Umro je nekoliko mjeseci nakon postavljanja.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Venance Grumel, Traité d'études byzantines, « La Chronologie I. », Presses universitaires de France, Paris, 1958, Šablon:P.437.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Vitalien Laurent, « La chronologie des patriarches de Constantinople au XIIIe s. (1208-1309) », dans Revue des études byzantines, tome 27, 1969, p.129-150.
  • Nicolas Viton de Saint-Allais, L'art de vérifier les dates, tome premier, Paris, 1818, p. 487.
Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Teodor II
carigradski patrijarh
u egzilu u Nikeji

1216
Slijedi:
Manojlo I