Maksim I od Konstantinopola

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Maksim I (grčki: Μάξιμος Α΄), također poznat i kao Maksim Kinik (grčki: Μάξιμος ο Κυνικός, latinski: Maximus Cinicus) ili Maksim Aleksandrijski grčki: Μάξιμος ὁ Ἀλεξανδρεύς, latinski: Maximus Alexandrinus) bio je kratkotrajni arhiepiskop Konstantinopola od 380. do 381. godine, poznat prije svega kao suparnik Grigorija Nazijanskog.

Rođen je u Aleksandriji u kršćanskoj porodici koja je zbog svoje vjere bila progonjena - nije jasno da li od strane pagana ili arijanaca. Školovao se za kiničkog filozofa, i nastojao je kiničku filozofiju koristiti za propagiranje "ortodoksnog" (nikejskog) kršćanstva. Sa vremenom je stekao veliki ugled među kršćanima, pa ga je oko 371. Atanazije Aleksandrijski pohvalio u jednom svom pismu.

Godine 374. je za vrijeme vlasti cara Valensa uhapšen, izbičevan i prognan u pustinju od strane Lucija, arijanskog patrijarha Aleksandrije. Nakon Valensove smrti je pomilovan, te je došao u Mediolanum, gdje je caru Gracijanu predstavio svoje djelo Περὶ τῆς πίστεως (De Fide), u kome napada arijance.

Poslije je došao u Konstantinopol, gdje ga je primio i pohvalio arhiepiskop Grigorije Nazijanski. Kada se Grigorije razbolio, Maksim je to protumačio kao priliku da preuzme njegovu arhiepiskopsku stolicu. On i njegove pristaše su provalili u crkvu usred noći i započeli ceremoniju posvećenja. Čuvši za to, gradski magistrati su došli u crkvu i otjerali Grigorija, natjeravši ga da ceremoniju dovrši u šatoru uličnog svirača. Iako je Maksim sebe smatrao legitimnim arhiepiskopom, carigradski narod, kod koga je Grigorije uživao popularnost, natjerala ga je da se povuče u Solun. Odatle se, uglavnom bez uspjeha, žalio caru Teodosiju I i papi Damazu I da ga vrate na mjesto arhiepiskopa. Grigorija je na mjestu arhiepiskopa naslijedio Nektarije.

Prethodi:
Demofil ili
Evagrije
Arhiepiskop Konstantinopola
osporen od Grigorija I Nazijanskog

380
Slijedi:
Grigorije I Nazijanski