Mihajlo II Kurkuas

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Mihailo II Kourkouas (Oxeites) (grčki: Μιχαήλ Β΄ Κουρκούας) bio je patrijarh Carigrada od jula 1143. do marta 1146. godine.

Stolovati je počeo nakon kraćeg meteža u bizantskoj Crkvi kojeg je početkom 1143. izazvalo to što su u kratkom roku umrli i patrijarh Lav i bizantski car Jovan II Komnen.[1] Metež se počeo smirvati nakon što se iz Kilikije u Carigrad 27. juna 1143. vratio Jovanov sin i nasljednik Manuel I Komnen.[2] Kako bi ojačao svoj položaj kao cara, Manuel je trebao provesti službenu krinidbu. Međutim, kako bi to mogao učiniti, prvo je trebao imenovati patrijarha. Izbor je pao Mihajala Kourkousa, igumana manastira Oxeia.[2] Krunidba, međutim, nije izvršena sve do 28. novembra 1143. godine, jer je Mihailo, iz razloga o kojima historijski izvori ništa ne govore, prijetio ostavkom.[2]

Mihajlovo stolovanje je obilježio sudski proces monahu po imenu Nifon.[2] 22. februara 1144. Mihajlo je optužio Nifona za podršku dvojici kapadokijskih episkopa optuženi za bogumilsku herezu i kasnije proglašeni krivima.[1][2] Mihajlo je zabranio pravoslavnim vjernicima da kontaktiraju sa Nifonom.[1] Mihajlo II je konačno odstupio u martu 1146. godine te se vratio u svoj manastir.[2] Vjeruje se da je razlog za to bilo neslaganje sa carem.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Paul Magdalino. (2002). The Empire of Manuel I Komnenos, 1143-1180, Cambridge University Press, pp.276-277
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Angold, Michael. Church and Society in Byzantium under the Comneni, 1081-1261. Cambridge University Press, 1995, p.78-79
Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Leo Styppeiotes
patrijarh Carigrada
1143–1146
Slijedi:
Kozma II Atik