Pahomije I Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pahomije I
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Prethodnik Nifont II
Joakim I
Nasljednik Joakim I
Teolept I
Osobni/lični detalji
Smrt 1513

Pahomije I (grčki: Παχώμιος Α΄) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada u dva navrata - u kratkom periodu 1504. godine, te od 1503. do smrti.[1]

Sadržaj/Садржај

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Prije izbora za patrijarha Carigrada, Pahomije je bio mitropolit Zihne u današnjoj Egejskoj Makedoniji. Kada je patrijarh Joakim I bio svrgnut 1502. godine, vlaški knezovi, koji su tada imali izuzetan uticaj na Vaseljensku patrijaršiju, potakli su izbor ostarjelog Nifonta II, koji je odbio preuzeti dužnost. Zbog toga su svoju podršku prenijeli na Pahomija, koji je izabran početkom 1503.[2]:198 Njegovo prvo stolovanje je potrajalo samo godinu dana, jer se početkom 1504. Joakim I vratio nakon isplate 3500 zlatnika sultanu.[3]

Joakim je ubrzo nakon toga umro tokom putovanja u Vlaškoj, te je u jesen 1504. godine Pahomije, zahvaljujući stalnoj podršci vlaških knezova, vraćen na mjesto patrijarha.[2] Drugo stolovanje Pahomija je potrajalo devet godina, što je bilo izuzetno dugo u usporedbi sa stolovanjima većine patrijarha u 15. vijeku.

Glavno pitanje za vrijeme Pahomijevog skolovanja je bilo vezano uz kritskog učenjaka Arsenija Apostoolija. Godine 1506.[4] je rimska Kurija imenovala Arsenija za biskupa istočnog obreda u Monemvasiji, koja je u to vrijeme bila prekomorski posjed Mletačke Republike. Arsenije je sebe proglasio u opštenju i sa carigradskim patrijarhom i sa Katoličkom crkvom.[3] Takav stav je za Patrijaršiju bio neprihvatljiv te je Pahomije pozvao Arsenija da odstupi sa svoje dužnosti. Debata je trajala dvije godine sve do juna 1509. kada je Pahomije izopćio Arsenija, koji se potom vratio u Veneciju.[5]

U posljednjoj godini svog stolovanja, Pahomije je posjetio Vlašku i Moldaviju. Na povratku ga je u Selimbriji otrovao[6] Teodol, monah u njegovoj službi.[7] Pahomije je tako početkom 1513 umro.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 37–8. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  2. 2,0 2,1 Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 198. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  3. 3,0 3,1 R. Janin (1956). "Costantinople, Patriarcat grec". Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 13. Paris: Letouzey et Ané. 676. ((fr))
  4. Erasmus, Desiderius (1988). Peter G. Bietenholz. ur. The correspondence of Erasmus: Letters 1122-1251. Vol 8 of The Correspondence of Erasmus. Toronto Buffalo: University of Toronto Press. str. 239. ISBN 0-8020-2607-9. 
  5. Fedalto, Giorgio (2011). Le Chiese d'Oriente, vol 2. Milano: Jaca Book. str. 46. ISBN 978-88-16-37013-5. ((it))
  6. "Pachomios I". Ecumenical Patriarchate. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=en&id=178. pristupljeno 21 August 2011. 
  7. B.G.Niebuhr, I.Bekker, ur. (1849) [1584]. "Historia Politica et Patriarchica Constantinopoleos". Corpus scriptorum historiae byzantinae, Volume 49. Bonn. str. 139–150. ((la))

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

((el)) i ((la))