Pahomije II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pahomije II
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Postavljen 22. februar 1584
Stolovanje završilo februar 1585
Prethodnik Jeremija II
Nasljednik Teolept II

Pahomije II Patestos (grčki: Παχώμιος Β΄ Πατέστος) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1584. do 1585.[1] U nekim izvorima se opisuje kao uzurpator.

Sadržaj/Садржај

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Grčki izvori o Pahomiju iz 16. vijeka prema njemu iskazuju izrazito neprijateljstvo; tako ga Pseudo-Dorotej opisuje kao "odanog užicima", a Leontios Eustrakios tvrdi da je "prouzročio neizmjerljive tegobe kršćanima".[2]

Pahomije je bio rodom sa otoka Lezbos.[3] Bio je izvrsno opbrazovan, te je služio kao nastavnik filozofije i matematiue sultanu Mehmedu III. Oko 1580. je postao rektorom Patrijaršijske škole u Carigradu. Oko 1583. ili 1584. je, zahvaljujući podršci svog brata, bogatog trgovca, kupio izbore za mitropolita Cezareje. Patrijarh Jeremija II Tranos je, međutim, iskoristio svoje ovlasti potvrde da ga odbije potvrditi i posvetiti.[4]

Pahomije je potom vodio grupu grčkih svećenika koji su pokušali svrgnuti Jeremiju, optužujući ga da je podržavao grčki ustanak protiv Osmanskog Carstva, da je krstio muslimane i održavao korespodenciju sa papom. [2] Jeremija II je uhapšen i pretučen te tri puta izveden pred sud; prva optužba je dobačena, ali je posljednja rezultirala njegovim svrgavanjem 22. februara 1584. Sultan Mehmed III je nakon toga lično imenovao Pahomija za carigradska patrijarha. Odluka nije bila motivirana samo Pahomijevim ličnim poznanstvom sa sultanom, nego i obećanjem da će povećati godišnji danak koji je Crkva isplaćivala osmanskoj državi.[4]

Za vrijeme Pahomijevog stolovanja je u Carigradu održan sinod, na kome je učestvovao i patrijarh Sofronije IV Jerusalimski, a na kome je osuđen gregorijanski kalendar, a Jeremija II prognan zbog toga što se navodno gregorijanskom kalendaru nije dovoljno žestoko usprotivio.

Neki od episkopa su pokušali svrgnuti Pahomija, ponudivši sultanu Muratu III 40.000 florina. Sultan je, međutim, isti iznos dobio od Pahomijevih prijatelja, te ga je zato zadržao na mjestu patrijarha. Pahomije je, međutim, postao nepopularan među većinom svoje pastve; kada je trebao isplatiti povećani danak obećan sultanu, pokušao je novac pribaviti od pravoslavnih vjernika, koji su ga odbili dati.[2] Pahomije također nije uspio spriječiti raspravu koji je o njemu poveo Nikifor, đakon Jeremije II, koji je njegov izbor smatrao nekanonskim. Pahomije je konačno svrgnut na sastanku vodećih svećenika 26. ili 27. februara 1585, a sultan se nije usprotivio odluci sinoda. Pahomija je naslijedio Teolept II, sa kojim je bio surađivao u svrgavanju Jeremije godinu dana ranije.[2]

Pahomije je godinu dana kasnije oslobođen optužbi i poslan u Egipat i Cipar kako bi prikupljao donacije za Crkvu. Za vrijeme putovanja je Pahomije optužen za nemoralno ponašanje,[4] te se vratio u Carigrad gdje je svojim radom izazvao dodatno nezadovoljstvo. Konačno je protjeran u Vlašku, gdje je i umro.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 38,46. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Gudziak, Borys A. (2001). Crisis and reform : the Kyivan Metropolitanate, the Patriarchate of Constantinople, and the genesis of the Union of Brest. Cambridge, Mass: Ukrainian Research Institute, Harvard University. str. 30–31. ISBN 0-916458-92-X. 
  3. "Παχώμιος Β´". Ecumenical Patriarchate. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=gr&id=190. pristupljeno 11 Sep 2011. Invalid language code.
  4. 4,0 4,1 4,2 Moustakas Konstantinos. "Pachomius II of Constantinople". Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. http://www.ehw.gr/l.aspx?id=5745. pristupljeno 11 Sep 2011.