Matej I Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Matej I (grčki: Ματθαῖος Α´; ? - august 1410) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1397. do smrti.

Bio je monah i štićenik patrijarha Nila Kerameusa, a koji ga je 1387. godine imenovao episkopom Kizika.[1] Patrijarhom je postao zahvaljujući bizantskom caru Manojlu II Paleologu. Bio je nepopularan, odnosno predmet optužbi za suradnju sa osmanskim sultanom Bajazidom. Zbog toga je bio predmetom kritike mitropolita Makarija Ankirskog i Mateja Medejskog, who finally succeeded in deposing him in a patriarchal synod in 1405.[1] Oni su ga, koristeći carevu odsutnost, privrememno svrgnuli na sinodu, ali je povratak cara u Carigrad doveo do njegovog povratka na mjesto patrijarha. [2].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "Ματθαῖος Α´" (grčki). Vaseljenska patrijaršija Carigrada. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=gr&id=153. pristupljeno 14. V 2015. 
  2. Ivan Djuric, op. cit., p. 117-118.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]


Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Kalist II Ksantopulos
patrijarh Carigrada
1397–1405
Slijedi:
Eufimije II