Manojlo I Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Manojlo I (Manuel), kome se kao prezime navodi Sarantenos oli Charitopoulos (grčki: Μανουήλ Α΄ Σαραντηνός ili Χαριτόπουλος), bio je patrijarh Carigrada koji je stolovao u Nikeji od kraja 1216. (iil početka 1217.) do 1222.

Georgije Akropolit navodi da je bio filozof, odnosno da je pod tim nadimkom bio poznat među narodom. U Carigradu je služio kao đakon i and hypatos ton philosophon.[1] Nakon pada Carigrada u Četvrtom križarskom ratu je otišao u Nikeju gdje je stvoreno Nikejsko Carstvo kao nasljednik bizantske države, dok je u samom Carigradu od strane križara osnovano Latinsko Carstvo i postavljen katolički latinski patrijarh Carigrada.

Manojlovo stolovanje je zabilježeno po diplomatskoj aktivnosti. Između ostalog, u tom periodu je Sveti Sava uspio ishodi autokefalnost Srpske pravoslavne crkve.

Manojlo je imao važnu ulogu i u odnosima između nikejskog cara Teodora I Laskarisa i latinskog cara Roberta Courtnayskog. Godine 1222. je Robert pokušao sklopiti mirovni sporazum sa Teodorom kroz brak svoje kćeri Jevdokije. Međutim, prema navodima Georgija Akropolita, Manojlo je spriječio brak, s obzirom da je Teodor već ranije, odnosno 1217. godine, sklopio brak sa Robertovom sestrom Marijom Courtenayskom. To je, prema, Manojlovom mišljenju, predstavljalo incest.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. George Akropolites (Ruth Macrides, ed). The History. Oxford: University Press, 2007. pp. 159-160.
  2. George Akropolites (Ruth Macrides, ed). The History. Oxford: University Press, 2007. Editor's notes, pp. 158.
Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Maksim II
vaseljenski patrijarh Carigrada
u egzilu u Nikeji

1216–1222
Slijedi:
German II