Joasaf II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Joasaf II
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Postavljen jul ili august 1556
Stolovanje završilo 15. januar 1565
Prethodnik Dionisije II
Nasljednik Mitrofan III
Osobni/lični detalji
Smrt Adrianopolis

Joasaf II, također poznat i po nadimku "Veličanstveni" (grčki: Ιωάσαφ Β΄ ο Μεγαλοπρεπής), bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1556. do 1565.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Povelja patrijarha Joasafa II i Sinoda Carigradske patrijaršije kojim se potvrđuje titula "cara" Ivanu IV od Rusije (decembar 1560)

Joasaf je rođen u Trakiji. Školovao se u Janjini a potom u Napfliju, naučivši arapski, perzijski i turski. Godine 1535. je posvećen za episkopa Hadrijanopolja (Jedrene) od patrijarha Jeremije I.[1]

Nakon smrti patrijarha Dionisija II, izabran je na mjesto carigradskog patrijarha u julu ili augustu 1556.[2][3] Uspio je smanjiti tarifu za imenovanje (pešteš) isplaćivanu osmanskom sultanu na 1000 écuja (zlatnika).

Joasaf je poticao obrazovanje među svećenstvom, reformirao upravljanje crkvenom imovinom te poboljšao financijsko stanje smanjivši dugove Patrijaršije na polovicu. Zahvaljujući tim dostignućima je dobio nadimak Veličanstveni (grčki: ὁ Μεγαλοπρεπής).[4] Godine 1556. je u Carigradu osnovao Patrijaršijsku školu, preteču Velike škole nacije (Fener).

Pokazao je zanimanje za protestantsku Reformaciju, prije svega luteranstvo, te je godine 1558. u Wittenberg poslao đakona Demetriosa da o njemu prikuplja informacije. Godine 1559. mu je luteranski teolog Melanchthon poslao pismo zajedno sa grčkim prijevodom Augsburške konfesije, ali ono nije imalo nikakvog efekta.[5] Neki od učenjaka vjeruju da pismo nikad nije ni stiglo do Carigrada.[6]

Joasafova sklonost impresivnim građevinskim radovima, nadmeni stav prema svećenstvu kao i nezavisno vođenje financija je sa vremenom stvorilo brojne protivnike u grčkoj zajednici.[4] Konačni uzrok njegovog svrgavanja je vezan uz zahtjev koji je 1557. ruski vladar Ivan Grozni poslao nastojeći formalno potvrditi svoju titulu cara. Umjesto da sazove sinod kako bi raspravio o tome, Joasaf je u Rusiju poslao krivotvoreni sinodski dokument te tako za sebe prikupio bogatu novčanu nagradu. Njegova prevara je otkrivena, te ga je sinod šezdeset episkopa 15. januara 1565. smijenio i prognao na Svetu goru.[4]

Nešto kasnije mu je Sveti sinod omogućio da se vrati na čelo Eparhije hadrijanopoljske, gdje je ostao do smrti.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Ἰωάσαφ Β´". Ecumenical Patriarchate. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=gr&id=185. pristupljeno 2 June 2011. ((el))
  2. prema drugim izvorima to se zbilo u augustu 1555
  3. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 38,46. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  4. 4,0 4,1 4,2 R. Aubert (2000). "Joasaph II". Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 27. Paris: Letouzey et Ané. 1389-90. ISBN 2-7063-0210-0. 
  5. Angold, Michael (2006). The Cambridge history of Christianity. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 188–9. ISBN 978-0-521-81113-2. 
  6. Eve Tibbs (2000). "16th Century Lutheran & Orthodox Exchange". http://www.stpaulsirvine.org/html/lutheran.htm. pristupljeno 2. VI 2011.