Rafailo II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rafailo II
vaseljenski patrijarh Carigrada
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Postavljen mart 1603
Stolovanje završilo oktobar 1607
Prethodnik Matej II
Nasljednik Neofit II

Rafailo II (grčki: Ραφαήλ Β΄) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1603. do 1607.[1]

Sadržaj/Садржај

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Rafailo je bio episkop Mitimne kada je u martu 1603. izabran za vaseljenskog patrijarha.[2] Za vrijeme stolovanja se bavio reguliranjem crkvenih pitanja, te je u tu svrhu izdao niz pravila. Njegovi sukobi sa budućim patrijarhom Neofitom II su izazvali toliko problema u Crkvi, da je istaknuti pravoslavni svećenik i budući patrijarh Kiril Lukaris u pismu Dionisiju, episkopu Herakleje, naveo da je "... Rafailo vladao Patrijaršijom kao tiranin više od četiri godine...".

Rafailo je iskazao interes za moguću uniju pravoslavaca sa katolicima te je počeo tajnu koresponedenciju sa papom.[3] Ostao je patrijarh sve do 1607, kada ga je nasilno svrgnuo Sultan Ahmed I a nakon čega je skončao nasilnom smrću u izgnanstvu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 39. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  2. "Ραφαὴλ Β´". Ecumenical Patriarchate. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=gr&id=200. pristupljeno 16. XI 2011. Invalid language code.
  3. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 270. ISBN 978-0-521-31310-0.