Eufimije II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Eufimije II (grčki: Ευθύμιος Β΄ ; o. 1340 - 29. mart 1416) je bio patrijarh Carigrada od 1410. do smrti.

Rodio se u bogatoj porodici i kao mladić studirao u Carigradu prije nego što se zamonašio. Istakao se svojom učenošću i postao dobar prijatelj bizantskog cara Manojla II Paleologa. Iako je Eufimije, prema navodima Dimitrija Kidona, bio pristaša isihazma i kritičar katoličkih stavova, car ga je u proljeće 1385. poslao u Rim papi Urbana VI kako bi pregovarali o mogućoj uniji pravoslavne i Katoličke crkve.

1390. je postao iguman Studitskog manastira, a dobio je i titulu prôtosygkellos (zamjenik patrijarha). Godine 1397. je bio jedan od glavnih kandidata za novog patrijarha, ali je mjesto pripalo Mateju I. Usprkos toga je nastojao posredovati u sporu između Mateja i pobunjenih episkopa. Zbog toga je nakon Matejeve smrti izabran za patrijarha 26. oktobra 1410.

Njegovo stolovanje je, međutim, obilježio sukob sa Manojlom, koga je nastojao spriječiti da se petlja u crkvene poslove.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Matej I
patrijarh Carigrada
1410–1416
Slijedi:
Josif II