Dionisije II Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dionysius II
vaseljenski patrijarh Carigrada

Dionisije II šalje Joasafa, mitropolita kizičko, u izaslanstvo ruskom caru Ivanu IV
Crkva Vaseljenska patrijaršija
Izabran 17. april 1546
Stolovanje završilo jul 1556
Prethodnik Jeremija I
Nasljednik Joasaf II
Osobni/lični detalji
Smrt jul 1556

Dionisije II (grčki: Διονύσιος Β΄; ? - jul 1556) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1546. do smrti.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Dionisije se rodio u Galati (današnjem dijelu Istanbula).[1] Godine 1516.[2]:186 je imenovan za mitropolita nikomedijskog i posvećen za episkopa od strane Teolepta I.[1]

Dionsije je od strane patrijarha Jeremije I bio određen za njegovog nasljednika, te je 17. aprila 1546. godine izabran[2]:39 velikim dijelom zahvaljujući javnoj podršci vjernika a protiv volje Svetog sinoda.[3] Za vrijeme stolovanja ga se krivilo da je povisio tarifu za imenovanje (pešteš) osmanskom sultanu na 3000 écua (zlatnika) kao i za to što je, prema naređenju sultana, srušio veliki križ na krovu crkve Pamakristosa, tadašnjeg sjedišta Patrijaršija.[4]

Mnogo značajniji događaj njegovog stolovanja se zbio kada je godine 1546. u Italiju otputovao mladi Mitrofan, mladi mitropolit cezarejski, koji će kasnije postati patrijarh Mitrofan III. Dionisije je Mitrofana poslao u Veneciju uglavnom sa zadatakom da prikuplja novac za Crkvu, ali je Mitrofan također otišao i u Rim gdje se sreo sa paom. Godine 1548. su vijesti o tome izazvale veliko nezadovoljstvo među grčkim stanovništvom Carigrada, pa je čak došlo do nereda i pokušaja ubistva Dionisija, koji se smatrao krivim kao i Mitrofan.[5] Dionisje se našao na rubu svrgavanja, ali na kraju je zadržao mjesto patrijarha zahvaljujući podršci Sulejmana Veličanstvenog.[6]

Dionisije je vladao do smrti. Datum njegove smrti je predmet rasprave među učenjacima, te se navode različiti datumi, kao 1554. i 1555. godine, ali se najpouzdanijim smatra jul 1556. godine,[2]:46 i to zahvaljujući mletačkim dokumentima.[5] Sahranjen je u manastiru Kamariotisa na otoku Chalki.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Dionysios II". Ecumenical Patriarchate. http://www.ec-patr.org/list/index.php?lang=en&id=184. pristupljeno 18. VI 2011. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  3. Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 199. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  4. R. Janin (1956). "Costantinople, Patriarcat grec". Dictionnaire d'histoire et de géographie ecclésiastiques. 13. Paris: Letouzey et Ané. 677. 
  5. 5,0 5,1 Moustakas Konstantinos. "Dionysios II of Constantinople". Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. http://www.ehw.gr/l.aspx?id=7791. pristupljeno 18. VI 2011. 
  6. Frazee, Charles (2006). Catholics and sultans : the church and the Ottoman Empire, 1453-1923. London: Cambridge University Press. str. 29. ISBN 0-521-02700-4.