Mihajlo IV Carigradski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mihailo IV Avtorijan (grčki: Μιχαήλ Ἀυτωρειανός; ? - 1212) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada koji je od stolovao 1206.[1] do smrti. Bio je prvi od patrijarha koji je stolovao u egzilu u Nikeji.

Mihailo je bio izuzetno učen čovjek i pripadnik književnog kružoka oko Evstatija Solunskog. U crkvenoj hijerarhiji je napredovao do mjesta megas sakellariosa, a na kome je bio u vrijeme pada Carigrada pod križarsku vlast 1204.[2] Prema pismu Jovana Apokaukosa iz 1222. godine, bio je nominiran za episkopa Amastrisa, ali je trapezuntski cxar David Komnen to odbio, smatrajući to nespojivim sa svojom suverenošću.[3] Godine 1206. ga je patrijarhom imenovao Teodor I Laskaris, čime je postao nasljednikom Jovana X koji je bio preminuo 1206. Laskaris je bio uspostavio bizantsku državu-nasljednicu u Aziji poznatu kao Nikejsko Carstvo, pri čemu je tražio od Jovana X da mu se pridruži; Jovan je to, međutim odbio zbog poodmakle dobi i ubrzo nakon toga umro.[4]

Na samom početku stolovanja, 20. marta 1206. godine, Mihailo IV je službeno okrunio Teodora Laskarisa (proglašenog carem aklamacijom 1205). Potom je poduzeo za dotadašnju bizantsku praksu prilično neobičan potez, inače suprotan pravoslavnom nauku, kojim je obećao iskupljenje grijeha Laskarisovih vojnika ako poginu u borbi. Čini se da ta doktrina nije zaživjela. Umro je u Nikeji 26. augusta 1212.[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Michael IV Autoreianos Ecumenical Patriarchate
  2. Kazhdan (1991), p. 1365
  3. Anthony Bryer, "David Komnenos and Saint Eleutherios", Archeion Pontou, 42 (1988-1989), p. 180 and note
  4. Kazhdan (1991), pp. 1055, 1365, 2039–2040
  5. [1]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Jovan X Kamateros
patrijarh Carigrada
u egzilu u Nikeji

1206–1212
Slijedi:
Teodor II Eirenikos