Kapadokija

Izvor: Wikipedia
Kapadokija
Katpatuka, Καππαδοκία
Nacionalni park Göreme i stijene Kapadokije (UNESCO-v lokalitet Svjetske baštine
Nacionalni park Göreme i stijene Kapadokije (UNESCO-v Svjetske scjetske baštine)
Liokacija Istočna Anadolija
Država postojala: Polunezavisna u raznim oblicima do 17. g.
Historijski glavni gradovi Hatuša
Rimska provincija Cappadocia
Lokacija Kapadokije u Anadoliji

Kapadokija ili Kapadocija, (grčki: Καππαδοκία) je u drevna regija u centralnoj Anatoliji, današnjoj Turskoj. U doba Herodota, Kapadočani su zauzimali svu zemlju od Masiva Taurus do Crnog mora.

Kapadokija je geografskom pogledu na jugu graničila sa Masivom Taurus, na istoku sa Eufratom, na sjeveru sa Crnim morem, a na zapadu sa velikim slanim jezerima u unutrašnjosti Anatolije.

Etimologija[uredi - уреди]

Najraniji spomen Kapadokije je iz 6. vijeka pne. Ona se spominje u velikom trojezičnim natpisima dvojice perzijskih vladara, Darija Velikog i Kserksa I. Na perzijskom jeziku, ime ove zemlje glasi Katpatuka, ali je jasno da se ne radi o perzijskoj riječi. Pretpostavlja se da znači "zemlja lijepih konja".

Pod kasnijim vladarima Perzije, Kapadokija je bila podijeljena u dvije satrapije. Tako se vremenom izdvojila oblast Pont, uz obalu Crnog mora, kao posebna historijsko-geografska regija. Ovo izdvajanje je već bilo gotovo u vrijeme Ksenofonta.

U helenističkom periodu, ostatak Kapadokije (bez Ponta) nadalje je bila formalno nezavisna država. Glavni grad je bila Mazaka, a drugi veći grad bila je Tijana, nedaleko od Taura.

Historija[uredi - уреди]

Premalo se zna o Kapadokiji pre nego što je postala perzijska satrapija. Zna se samo da je u doba Hetita vrlo značajna zemlja i da se upravo u njoj nalazila hetitska prestonica Hatuša. Iako satrapija u persijsko vreme, Kapadokija je sačuvala priličan stupanj samostalnosti. U jednom trenu, pored satrapa, pojavili su se lokalni vladari. Tako je Arijarat I, u vreme Aleksandra Velikog, postao samostalni vladar. Kada je Perzijska Monarhija prešla u ruke Aleksandra Velikog, on je zadržao na kapadokijskom tronu Arijarata I.

Kontinuitet vladajuće dinatije u Kapadokiji je samo prekinut kada je nakon Aleksandrove smrti, makedonski regent Perdika dao da se razapne Arijarat. Međutim, njegov sin je ponovo uspostavi vlast u Kapadokiji.

Pod Arijaratom IV, Kapadokija je došla u kontakt sa Rimom, prvo kao neprijatelj i saveznik rimskog protivnika Antioha III, a zatim kao saveznik protiv makedonskog kralja Perzeja. Naredni kapadokijski kralj Arijarat V u velikoj mjeri je pomogao Rimljanima u obračunu protiv Aristonika 130. pne., koji je pokušao da uzurpira tron Pergama, države koja je u tom trenu postajala rimska provincija Azija.

Rim je podržao Kapadočane u borbi protiv Mitridata VI. Rat između dvije sile se u velikoj mjeri vodio upravo na teritoriji Kapadokije, naročito u Drugom i Trećem mitridatskom ratu. Rimski poredak je uspostavljen u Maloj Aziji, time i u Kapadokiji, nakon Pompejevog pohoda u Trećem Mitridatskom ratu, 63. pne.. U rimskom građanskom ratu, Kapadokija je bila na strani Pompeja protiv Cezara, a kasnije na strani Marka Antonija protiv Oktavijana Avgusta. Nakon ovih ratova, Kapadokija je bila nejaka klijentska država, bez stvarne samostalnosti. Kraj dinastije je došao konačno 17. godine, kada je car Tiberije, načinio od Kapadokije rimsku provinciju.

Pravoslavlje u Kapadokiji[uredi - уреди]

Göreme OpenAir Museum Dunkle Kirche 1 11 2004.jpg

U ranom hrišćanstvu, stara kapadokijska metropola Mazaka pod novim imenom Kesarija (Ćesarija) bila je važno episkopsko središte. Trojica kapadokijskih očeva su neobično važna za ranu historiju crkve. Ukupno, Kapadokija je bilo neobično važna zemlja za ranu historiju hrišćanstva. Sve do 1071. Kapadokija je bila dio Vizantije. Više od 3000 crkava, svedoče o pravoslavnom i grčkom karakteru prošlosti Kapadokije. Poslednji pravoslavni hrišćani su napustili Kapadokiju tokom etničkog čišćenja, i genocida koje je Turska sprovela nad Grcima od 1922. do 1924. godine.

Göreme OpenAir Museum Dunkle Kirche 3 11 2004.jpg

Vanjske veze[uredi - уреди]