Mediolanum

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Mediolanum (razvrstavanje).

Mediolanum je latinski naziv za današnji Milano, odnosno drevni grad koji je u antičko doba postojao na njegovom mjestu. Ime Mediolanum potiče od keltske riječi "lanum", posuđene od latinske "planum" za ravnicu; "medio" znači "sredina", pa bi doslovni prijevod imena trebao biti "U sredini ravnice".

Osnovalo ga je oko godine 600. pne. galsko pleme Insubri, po kojima je ime dobila današnja Insubrija. Godine 222. pne. su ga osvojili Rimljani na čelu s konzulom Gnejem Kornelijem Scipionom Kalvom. Ubrzo nakon toga, Mediolanum je postao sjedište nove rimske provincije pod nazivom Cisalpinska Galija.

Grad se pod rimskom vlašću brzo razvio, dijelom zahvaljujući položaju na raskrsnici najvažnijih trgovačkih puteva. Polibije je njegovu okolicu opisao kao bogatu vinovom lozom, "svim vrstama žita", vunom i svinjama koje su se uzgajale u šumama, te da je gostoljubivost stanovništva bila nadasve poznata.

Mediolanum se nastavio razvijati pod Republikom, a da bi do vremena Oktavijana Augusta stekao i reputaciju akademskog središta. Tada je dobio veliki zid i amfiteatar. Car Maksiminijan ga je učinio sjedištem ligurske prefekture da bi godine 286. Dioklecijan odlučio da upravo Mediolanum postane sjedište zapadnog dijela Carstva koje je ostavio Maksimijan, sam se povukavši u Nikomediju. Mediolanum je kao carska prijestolnica imao važnu ulogu, pa je upravo u njemu Konstantin Veliki godine 313. izdao znameniti Milanski edikt kojim je ozakonjeno kršćanstvo u Carstvu. S druge strane, Mediolanum je kao važno kršćansko središte u 4. vijeku bio poznat po oštrim podjelama među kršćanima, odnosno velikom broju arijanaca.

Godine 402. grad su opsjeli Goti, pa je car prijestolnicu premjestio u nešto sigurniju Ravenu. Godine 452. grad je opsjeo hunski vođa Atila. Konačnu propast drevnog Mediolanuma je donio Gotski rat 538. godine, prilikom koga je ostrogotski kralj Witiges osvojio i razorio grad, pobivši veliki broj njegovih žitelja. Kada su u područje današnje Lombardije došli Langobardi, za prijestolnicu su odabrali Ticino. Mediolanum je postao tek sjedište nadbiskupa iz koga će se u srednjem vijeku razviti Milano.

Izvori[uredi - уреди]

  • Polybius (1889). Histories. London, New York: Macmillan. [1]
  • Thurston Peck, Harry (1898). Harpers Dictionary of Classical Antiquities. New York: Harper and Brothers. [2]
  • MacDonald Stillwell, Richard; William L. McAlister, Marian Holland (1976). The Princeton Encyclopedia of Classical Sites. Princeton: Princeton University Press. [3]