Vješanje

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nacistički ratni zločinac Karl Strasser pred vješanje 2. januara 1946.

Vješanje u svom tradicionalnom i uobičajenom smislu označava davljenje pri kome se koristi težina same sebe, uz pomoć predmeta (omča) koji je toj osobi omotan oko vrata, izazivajući pritisak na dišne puteve i vratne arterije. Vješanje u pravilu za cilj ima izazvati smrt obješene osobe, te je kroz historiju bilo jedan od najčešćih i najpopularnijih metoda pogubljenja, a u današnjem svijetu predstavlja najčešći oblik samoubistva. U rijetkim slučajevima može biti posljedica nesretnog slučaja, a kao jedan od primjera se često navodi autoerotska asfiksija.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]