Lav XIII.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lav XIII.
Leo Tertiadecimo
Leo XIII.jpg
Pravo ime Gioacchino Vincenzo Raffaele Luigi Pecci
Papinstvo počelo 20. februar 1878. [1]
Papinstvo završilo 20. jul 1903. [1]
Prethodnik Pio IX.
(1846. - 1878.)
Nasljednik Pio X.
(1903. - 1914)
Rođen 2. mart 1810.
Carpineto Romano (Lacij), Papinska Država
Umro 20. jul 1903. [1]
Rim, Papinska Država
Ostali pape imena Lav

Lav XIII. (Carpineto Romano / Lacij, 2. mart 1810. - Rim, 20. jul 1903.) bio je 256 papa od 20. februara 1878. do 20. jula 1903.[2]

Lav XIII. pravim imenom Gioacchino Vincenzo Raffaele Luigi Pecci, bio je najstariji papa i treći papa po dužini pontifikata [3], nakon Pia IX. i Ivana Pavla II.. Najpoznatije djelo pape Lav XIII. ostala je enciklika - Rerum Novarum koja je vremenom postala temelj Socijalnog nauka Katoličke crkve. [1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Mladost i školovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Gioacchino Vincenzo Pecci rodio se kao šesti od sedmorice sinova u porodici grofa Lodovica Peccija i njegove žene Anne Prosperi Buzi. Sa osam godina, odlazi zajedno sa starijim bratom Giuseppeom (1807.-1890.) - na školovanje u jezuitski samostan u Viterbu, gdje boravi od 1818. do 1824. Svog starijeg brata postavio je za kardinala 1879. odmah po imenovanju za papu. Nakon tog se školovao na katoličkoj gimnaziji - Collegio Romano u Rimu, a od 1832. studira na Accademia dei Nobili Ecclesiastici. [3]

Uspon u crkvenoj hijerarhiji[uredi - уреди | uredi izvor]

Dva mjeseca kasnije postavljen je za Apostolskog delegata u Beneventu. Od 1841. je na istoj dužnosti u Spoletu, a nakon toga u Perugi. Gioacchino rano ulazi u krug vatikanske kurije, gdje se pokazao kao vješt administrator, pa ga je papa Grgur XVI. - 1843. imenovao titularnim nadbiskupom Damiate i poslao kao svog nuncija u Belgiju. Početkom 1846. papa Grgur XVI. imenuje ga biskupom Perugie sa titulom nadbiskupa. Vijest o imenovanju zatekla je Gioacchina na putu u London i Parizu, gdje se upoznao sa mnogim eminentnim osobama tog doba. Bogat iskustvom i pun novih ideja vraća se u Rim 26. maja 1846. kad je papa Grgur XVI. već ležao na odru. Papa Pio IX. 1853. imenuje ga kardinalom s namjerom da ga premjesti u jednu od suburbikarijalnih biskupija. No, Gioacchino se zahvalio na toj časti te je ostao u Perugi. Kao biskup zalagao se za jačanje nauka Tome Akvinskog i 1859. osniva u Rimu Akademiju sv. Tome Akvinskog. U augustu 1877. papa Pio IX. imenuje ga camerlengom pa je Gioacchino bio prisiljen preseliti u Rim. Samo šest mjeseci kasnije 7. februara 1878. završio se najduži pontifikat u historiji Katoličke crkve, kad je papa Pio IX. umro je u 86 godini života. Nešto prije novine su se raspisale kako talijanska vlada namjerava zauzeti Vatikan i umiješati se u rad konklave. Srećom po Vatikan - Rusko-turski rat (1877.-1878.) i iznenadna smrt kralja Viktora Emanuela II. skrenula je pažnju talijanske vlade, pa je konklava nesmetano održana. Nakon samo tri kruga glasanja sa 44 glasa od mogućih 61, kardinal Gioacchino Pecci izabran je za papu 20. februara 1878. [1]

Pontifikat[uredi - уреди | uredi izvor]

Papa Lav XIII. stekao je ugled umjerenjaka - širokih pogleda. Većina je mislila da će 68 godišnji boležljivi papa relativno kratko vladati, ali je on nakraju ostao 25 godina na tronu, vladajući sa zadivljujućom energijom. Lav XIII. bio je čovjek novog doba, koji se prihvatio teškog zadatka približavanja kršćanstva suvremenim strujama - 19. vijeka, ali tako da ne odstupi od temeljnih kršćanskih načela.

Papa Lav XIII. snimljen kamerom 1896. godine

Čitav svoj pontifikat Lava XIII. duboko su okupirale dvije stvari protiv kojih se nastojao boriti; neobuzdani kapitalizam i materijalistički ateistički socijalizam i marksizma koji se tad počeo formirati. Obajavio je dvadeset enciklika i brojne druge dokumente. U enciklikama Quod apostolici muneris (1878.); Humanum gens (1884.) i Arcanum illud (Veliko poslanje, 1880. povodom 1000. godišnjice djelovanja Ćirila i Metoda.) papa je iznio jasne poglede protiv socijalizma, komunizma, nihilizma i masonstva, te se zauzeo za očuvanje braka. Lava XIII. odlučio je otvoriti Vatikanski arhiv i biblioteke naučnicima, naročito historičarima, bez obzira na njihovu vjeru ili ideološke stavove. Papina enciklika Rerum Novarum (Nove stvari, iz 1891.) i dan danas se smatra kamenom temeljcem Socijalnog nauka Katoličke crkve. [1].

Za razliku od svoga predhodnika, papa Lava XIII. bio je čovjek novog vremena sa osjećajem za suvremene političke tokove. Za vrijeme njegovog pontifikata porastao je broj diplomatskih predstavništava pri Svetoj Stolici i ugled Vatikana na svjetskoj političkoj pozornici, njemački kancelar - Otto von Bismarck molio je 1885. papu da posreduje u sporu između Njemačke i Španjolske oko Karolinskih otoka. Papa je od početka svoga pontifikata pokušavao riješiti probleme na koje je crkva nailazila u po svijetu. U Njemačkoj je uspio, između 1886. i 1887. ishoditi reviziju Majskih zakona, te poništenje svih protuvjerskih zakona i uredbi (osim one koja se odnosila na isusovce, kojima je dopušteno da se vrate u Njemačku tek za vrijeme Prvog svjetskog rata). Nešto je lošije prošao u Francuskoj, gdje su problemi počeli dolaskom republikanaca na vlast 1879., kada je borba za sekularizaciju javnog života dosegla vrhunac. Oni su nastojali odvajiti crkve od države, pa su 1901. donijeli Zakon o udruženjima, na osnovu kojeg su svi redovnici, osim onih koji su bili angažirani oko njege bolesnika, protjerani iz Francuske.

Papa se puno zauzimao za misije, otvorio je 248 novih biskupskih sjedišta po cijelom svijetu. Bulom Ex hac augusta (1881.), papa Lav XIII. uspostavio je u Bosni redovitu crkvenu hijerarhiju osnivajući Vrhbosansku nadbiskupiju i metropoliju sa sjedištem u Sarajevu i sa sufraganim biskupijama u Mostaru i Banja Luci. Istom je bulom osnovao je metropolijsko Bogoslovno sjemenište u kojem su se trebali obrazovati dijecezanski svećenici. [4] Puno je radio na ekumenizmu, pa se obratio odvojenoj braći protestantima i pravoslavcima, pozivajući ih na povratak Rimskoj crkvi. Čitav pontifikat bio je u neobično dobrim odnosima sa đakovačkim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom kojeg je neobično cjenio. Lav XIII. proglasio je Nikolu Tavelića blaženim 1889.

Breveom od 2. novembra 1888. papa propisuje obavezno nošenje «zucchetta» (kapica koju nose pape, kardinali i biskupi – koju zovu i Soli Deo (Samo Bogu), jer se skida samo za euharistije na misi). Papa Lav XIII. bio je prvi papa koji je snimljen filmskom kamerom i prvi kojemu je snimljen glas. U svojim odnosima s talijanskom državom papa Lav XIII. strogo se držao smjera kojeg je zacrtao njegov prethodnik Pio IX. I on se smatrao zatvorenikom i nikada nije napustio Vatikan. Posljednja dekada njegovog pontifikata bila je obilježena njegovom fizičkom slabošću, te je bilo više nego očito da se u njegovoj politici i stavovima osjećao utjecaj moćnih kardinala kurije. Dužina njegovog pontifikata, koji je uslijedio nakon najdužeg pontifikata u historiji Katoličke crkve pape Pija IX. i duboka starost od pune 93 godine, rezultirala je komentarom jednog tadašnjeg kardinala: Izabrali smo Svetog Oca, a ne Vječnog Oca.

Smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Kraj života ovog velikog dugovječnog pape ippak je bio neminovan. Razbolio se od teške upale plućne maramice, te je nakon dva tjedna teške agonije, umro 20. jula 1903. [1]Sahranjen je u Bazilici svetog Ivana Lateranskog u Rimu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Leóne XIII papa (engleski). Treccani Enciclopedia Italiana. http://www.treccani.it/enciclopedia/leone-xiii-papa/. Pristupljeno 24. 08. 2012. 
  2. Pope Leo XIII (engleski). Catholic Encyclopedia.. http://www.newadvent.org/cathen/09169a.htm. Pristupljeno 24. 08. 2012. 
  3. 3,0 3,1 Leo XIII (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/336286/Leo-XIII. Pristupljeno 24. 08. 2012. 
  4. Povijest (hrvatskosrpski). Katolički bogoslovni fakultet - Sarajevo. http://www.kbf.ba/page.php?id=12. Pristupljeno 24. 08. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
Pio IX.
Papa
1878.-1903.
Slijedi:
Pio X.