Klement XI.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ambox warning blue construction.svg Jedan korisnik upravo radi na ovom članku! Mole se ostali suradnici da ne uređuju članak dok je ova obavijest prisutna. Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom. Kada radovi budu gotovi, korisnik koji uređuje članak uklonit će ovaj šablon! Hvala na razumijevanju!
Šablon može biti uklonjen ako kroz tri dana od trenutka postavljanja ili posljednje izmjene nema novih izmjena na članku.
Klement XI.
Clemens Undecimus
ClemensXI.jpg
Pravo ime Giovanni Francesco Albani
Papinstvo počelo 23. novembar 1700.
Papinstvo završilo 19. mart 1721.
Prethodnik Inocent XII.
Nasljednik Inocent XIII.
Rođen 23. jul 1649.
Urbino, Papinska Država
Umro 19. mart 1721.
Rim, Papinska Država
Ostali pape imena Klement

Klement XI., rođen kao Giovanni Francesco Albani bio je 243 papa, od 23. novembra 1700. do 19. marta 1721. godine.

Životopis[uredi - уреди | uredi kôd]

Kineske misije[uredi - уреди | uredi kôd]

Ricci u svilenoj odjeći kineskog Han naučenjaka odnosno zvaničnika. Slika iz poćetka 17. vijeka

Klementova nastojanja za mir među narodima i crkvena prava u Europi su doživjela potpuni neuspjeh; ishod rata za špansko nasljeđe je pak značio za Papinsku Državu pravu katastrofu in poniženje.

Više uspjeha je požnjeo svojim misijskim nastojanjima. Ustanavljao je misijske škole diljem Europe; poticao pak je misijski rad u inostranstvu, naročito u Indiji, na Filipinima i u Kini. Ali baš u vezi sa Kineskim misijama doživio je još veći poraz odnosno nanio je širenju vjere nepopravljivu štetu. »Njegova odredba o zabrani takozvanih kineskih obreda, kojima su Riči i njegovi isusovci prilagodili kršćansku praksu kineskoj kulturi, je ustvari uništila cvatuće krščanstvo u Kini (Duffy).

Takva uska usmjerenost je važila više od 200 godina, dok je nije papa Pio XII. tek godine 1939 opozvao.

  1. Prvi nesporazum je bio u tome, što u Rimu nitko nije znao kineski.
  2. »Zapadnjaci« nisu razumljeli načina mišljenja ljudi iz Dalekoga istoka, koji su ipak posjedovali starodrevnu, ali drukčiju uljudbu.
  3. Uostalom – u vjerskom smislu ni danas nije stvar potpuno jasna.
  4. Možemo dopustiti, da je bila možda papina odluka posljedica dugogodišnjih tvenja među rodovnicima: na jednoj strani isusovci, od kojih je barem većina zagovarala veliko prilagođavanje kineskom načinu mišljenja. Na drugoj strani su bili franjevci i dominikanci – ili njihova većina; oni se u misionarjenju nisu toliko prilagađali domaćoj kulturi i posljedično nisu bili toliko uspješni kod obraćenja domorodaca. Više puta su se žalili u Rim zbog isusovačkih “novotarija”, koje tobože "uvode paganske navike".
  5. Do kineskih misija ni sami pape nisu zagovarali jednako stajališta. Nekoji su nove obrede dopuštali, drugi ih podnosili, a treći – među kojima je bio najodrešitiji baš Klement XI., pak su ih izričito zabranjivali.
  6. Očito su pape bili sve manje skloni isusovcima te su sve više vjerovali neutemeljenim tužbama njihovih protivnika, koje so dolazile s više strana. To je prouzrokovalo ne samo zabranu upotrebe nekih običaja, nego naskoro i potpunu zabranu i same Družbe Isusove (1773). [1]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]