Papa Soter

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Soter.

Soter
Slika koja ilustrira članak Papa Soter
Biografija
Ime po rođenju Soter
Rođenje ?
Fondi, Italija
Smrt ~ 175.
Rim
Précédent Anicet
( 154. - ~ 167.)
Eleuterije
(~ 176. - 189.)
Suivant

Soter je bio 12. papa, nasljednik Anicetov, od oko 166. do oko 175. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema zbirci Liber pontificalis rodio se u Fondiju, blizu Rima, u obitelji grčkog podrijetla. Nakon izbora za papu, jedan od prvih poteza bila mu je odredba o skupljanju novca za potrebe Crkve u Korintu. Pismo što ga je tom prilikom, u ime rimske Crkve, poslao korintskoj izgubljeno je, premda su ga neki stručnjaci pokušali identificirati s takozvanom „Drugom Klementovom poslanicom“ (u starini je autorstvo krivo pripisivano papi Klementu I.). S druge strane, sačuvano je pismo kojim korintski biskup Dionizije zahvaljuje rimskoj Crkvi.

U razdoblju Soterova pontifikata još su se snažnije širile ideje montanističkog krivovjerja, koje su zbog svojih antisocijalnih manifestacija možda dovele i do progona kršćana u doba cara Marka Aurelija.

Među Soterovim odlukama spominje se i odredba prema kojoj je ženidba valjana samo ukoliko ju blagoslovi svećenik, te ponovno osnaženje uredbe po kojoj je ženama zabranjeno dodirivati kalež i patenu, te paliti tamjan za liturgijskih slavlja.

Međutim, na određeni način je uveo mogućnost djelovanja žena u crkvi pod uvjetom da su bile "čiste" i da su pomagale svećenicima. U tome je zapravo korjen nastanka budućih redova časnih sestara. U nekim izvorima se spominje da su žene svoju časnost morale dokazivati spavajući sa svećenicima, ali bez fizičkog odnosa, no da se ovo posljednje često nije poštivalo.[1]

Čini se, prema nekim izvješćima, da je upravo Soter uveo godišnje slavlje Uskrsa u Rimu.

Mučeništvo i štovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Rimski martirologij ubraja ga među mučenike, no nema dokaza da se ono doista i dogodilo.

Wikiquote „22. travnja - U Rimu na Apijskoj cesti, rođenje za nebo svetog Sotera, pape i mučenika.“
()

Pokopan je na Kalistovu groblju u Rimu, iako jedna druga predaja drži da je pokopan blizu bazilike sv. Petra. U doba pape Sergija II. njegovi su ostaci prenijeti u crkvu sv. Silvestra, a odande u crkvu sv. Siksta. Postoji i tradicija prema kojoj je dio njegovih ostataka pokopan u katedrali u Toledu.

Spomendan mu je 22. travnja, zajedno sa sv. Kajom.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 72