Rimski martirologij

Rimski martirologij (lat. Martyrologium Romanum) popis je najprije mučenika, a potom i ostalih svetaca Rimske, a onda i čitave Katoličke Crkve.

Povijest

U najstarije doba kršćanstva počela se čuvati uspomena na one koji su ubijeni radi svoje vjere, a nazivat će se „mučenici“ (grč. μάρτυς martyr, „svjedok“). Svaka mjesna Crkva imala je svoj martirologij, to jest popis mučenika. Ubrzo je osobitu važnost dobio datum njihove smrti, koja je viđena kao dies natalis (dan rođenja), te se tada počeo slaviti njihov spomen i to osobito na mjestu njihova ukopa.

U 16. stoljeću odlučeno je u Katoličkoj Crkvi ujediniti sve martirologije u samo jedan popis u kojem će nalaziti svi sveci i blaženici, koji je Crkva priznala kao takve. Tako je kardinal Cesare Baronio sastavio Rimski martirologij, a objavio ga je 1586. papa Grgur XIII. U kasnijim su razdobljima unošene izmjene i objavljivana su nova izdanja, čime su se ponekad u izvorni tekst unosile i greške.

Novija izdanja

Najnoviji Rimski martirologij objavljen je 2001. godine, čime je prestao vrijediti onaj iz 1956., koji je valjalo dopuniti prema odredbama Drugog vatikanskog sabora, a osobito nakon brojnih kanonizacija i beatifikacija što ih je izvršio papa Ivan Pavao II.

Iz posljednjeg izdanja isključeni su oni sveci i blaženici o kojima nema sigurnih povijesnih podataka. Sveukupno, ovaj Martirologij sadrži 6.538 natuknica. Uz ime sveca nalazi se kratka bilješka koja donosi mjesto smrti, oznaku je li svetac ili blaženik, naslov njegova crkvenog „statusa“ (apostol, mučenik, crkveni naučitelj, misionar, ispovjednik, biskup, prezbiter, đakon, djevica (sveci), redovnik, itd), njegovu naročitu djelatnost i karizmu.

Bibliografija

• AA.VV., Il martirologio romano. Teologia, liturgia e santità, 2005, ISBN 88-209-7747-8
• Martyrologium Romanum: Ex Decreto Sacrosancti cumenici Concilii Vaticani II Instauratum Auctoritate Ioannis Pauli PP II Promulgatum, 2004, ISBN 88-209-7210-7

Vanjske poveznice

• Martirologiji na službenim vatikanskim stranicama (it)