Hadrijan VI.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hadrijan VI.
Hadrianus Sextus
Paus Adrianus VI door Hendrik Bary.jpg
Pravo ime Adriaan Florisz Boeyens
Papinstvo počelo 9. januar 1522.
Papinstvo završilo 14. septembar 1523.
Prethodnik Lav X.
(1513. - 1521.)
Nasljednik Klement VII.
(1523. - 1534.)
Rođen 2. mart 1459.
Utrecht, Burgundska Holandija, Sveto Rimsko Carstvo
Umro 14. septembar 1523.
Rim
Ostali pape imena Hadrijan

Hadrijan VI. (Utrecht, 2. mart 1459. - Rim, 14. septembar 1523.) bio je 218 papa od 9. januara 1522. do 14. septembar 1523. [1]

Hadrian VI. bio je praktički posljednji papa koji nije bio Talijan sve do Ivana Pavla II. - 456 godina nakon njegove smrti. Uz papu Marcela II. je jedini koji je zadržao svoje krsno ime, nakon izbora za papu. Za svog kratkog pontifikata pokrenuo protureformaciju.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Hadrijan je odrastao u skromnoj porodici (otac mu je bio drvodjelja i kalafat) u gradu Utrechtu, koji je tada bio prijestolnica Principata Utrecht, dijela Burgundske Holandije u Svetom Rimskom Carstvu. On je jedini holanđanin koji je ikad postao papa, Hadrijana se često naziva i njemački papa [2], jer se prije 16. vijeka nije se pravila nacionalna razlika između Nijemaca i Holanđana.[3]

Otac mu je umro kad je Hadrijanu bilo 10 godina ili nešto manje, počeo se školovati kao vrlo mlad kod fratara (Fratres Vitae Communis) [1]u Zwolleu ili u Deventeru, učio je latinski u Zwolleu. Od juna 1476, studira na Univerzitetu Leuven; filozofiju, teologiju i kanonsko pravo, kao stipendist burgundske vojvotkinje Margaret. Odličan je student, te 1491 doktorira teologiju, ostaje na fakultetu kao nastavnik i zamjenik upravitelja (kancelara) i dekan crkve sv. Petra. Jedan od njegovih studenata bio je i mladi Erazmo Roterdamski.[1]

Od 1507. Hadrijan radi na habsburgškom dvoru kao mentor sedmogodišnjeg unuka cara Maksimilijana I. - Karla, kasnijeg cara Karla V. (1519.-1556.). [1]Habsburgzi ga 1515. šalju u diplomatsku misiju na španjolski dvor, tu je postao inkvizitor - general Aragona 14. novembra 1516.[1] Sljedeće godine, papa Lav X. (1513-1521) imenovao je Hadrijana kardinalom Bazilike sv. Ivana i Pavla.

U vrijeme dječaštva Karla V., Hadrijan je bio imenovan da zajedno sa kardinalom Franciscom Jiménez de Cisnerosom vlada kao regent Španjolske. Nakon smrti Jimeneza, Hadrijan je postavljen 14. marta 1518. za generala ujedinjene inkvizicije Kastilje i Aragona, na toj funkciji ostao je sve do odlaska u Rim. Tokom ovog razdoblja, Karlo V. je otputovao u posjet Holandiji 1520., za to vrijeme Španjolskom je upravljao ponovno Hadrijan kao regent .

Grob Hadrijana VI u rimskoj crkvi Santa Maria dell'Anima

Izbor za papu[uredi - уреди | uredi izvor]

Na konklavi održanoj nakon smrti pape Lava X. vodeća figura bio je njegov rođak - kardinal Giulio de 'Medici. Kako je utrka između španjolskih i francuskih kardinala dospjela do mrtve točke, odsutni Hadrijan je poslužio kao odlični kompromis, te je 9. januara 1522. bio gotovo jednoglasno izabran.[1]

Pontifikat[uredi - уреди | uredi izvor]

Talijani su na Hadrijana gledali kao na pedantnog stranog profesora, slijepog na ljepotu klasične antike i čovjeka nezainteresiranog za umjetnost. Vrhunski muzičari kao što je to bio kompozitor i pjevač Carpentras iz Avignona koji je bio kapel majstor za pape Lava X., napustio je Rim zbog Hadrijanove ravnodušnosti prema umjetnosti. Tako da je muzički standard Vatikana, značajno pao za njegova mandata od 18 mjeseci.

Hadrijan nije bio uspješan niti kao mirotvorac i izmiritelj kršćanskih vladara, koje je namjeravao ujediniti za rat protiv Otomanskog carstva. U augustu 1523]]. bio je prisiljen ući u savez sa Svetim Rimskim Carstvom, Engleskom i Mletačkom republikom protivFrancuske, u međuvremenu je sultan Sulejman I.(1520.-1566.) osvojio Rodos 1522.

U svojoj reakciji na ranu fazu luteranske pobune, Hadrijan VI. nije u potpunosti razumio ozbiljnost situacije. Na sastanak sa njima u Nürnberg (decembar 1522.) poslao je Francesca Chiericatija, sa uputama da blago može priznati da je za loše stanje u crkvi možda kriva i sama rimska kurija, i da bi je možda trebalo reformirati. [4]Međutim Hadrijan kao bivši profesor i general inkvizicije snažno se protivio bilo kakvoj promjeni doktrine u katoličkom nauku, i crkvenim dogmama, koje su za njega ostale nepogrešive, i zatražio je da Luther bude kažnjen za nastavak hereze.

Papu Hadrijana su Rimljani ismijavali ​​u paskvilima, jer im on nikad nije bio po ukusu, u njemu su oni ipak vidjeli samo barbara sa sjevera, tako da su njegovu smrt dočekali sa radošću i olakšanjem.

Većina službenih spisa pape Hadrijana je izgubljena nakon njegove smrti, ostala su samo dva koja je objavio; Quaestiones in quartum sententiarum praesertim circa sacramenta (Pariz, 1512, 1516, 1518, 1537; Rim, 1522) [1]i Quaestiones quodlibeticae XII. (1 izdanje., Leuven, 1515.). Umro je u Rimu 14. septembra 1523, i pokopan u rimskoj crkvi Santa Maria dell'Anima.

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Biografija pape Hadrijana VI., na portalu treccani.it, , pristupljeno 24. 05. 2011.((it))
  2. Frey: Fundamentalism, str. 370; Mandell: History of the Papacy, vol. 6 str. 260; Schlabach: Unlearning Protestantism, poglavlje 1, n. 15
  3. Howell: "The Low Countries", str. 131; Duke: "The Elusive Netherlands", str. 25
  4. Pigafetta, Antonio and Theodore J. Cachey, The first voyage around the world, 1519-1522, (University of Toronto Press, 2007), 128.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]