Sveti Nikola Tavelić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Tavelić
Srednjovjekovna slika ulje na platno
Srednjovjekovna slika ulje na platno
Mučenik sveti Nikola Tavelć
Rođen {{{datum rođenja}}}
Šibenik
Preminuo {{{datum smrti}}}
Jeruzalem, Izrael
Slavi se u Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Simboli palma, franjevačko odijelo, lomača
Zaštitnik Hrvati, progonjeni kršćani
Zaštitnik gradova, krajeva i država Jugoslavija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina
Zaštitnik zanimanja svećenici

Sv. Nikola Tavelić ili Tavilić (Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. studenog 1391.), prvi hrvatski svetac, franjevac, mučenik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Slika sv. Nikole Tavelića
(Franjevačka crkva sv. Franje Asiškega Šibenik 15. vijek) kod mora
Oltar Nikole Tavelića u crkvi sv. Franje Asiškoga Šibenik
Klaustar nekadašnjeg franjevačkog samostana na brdu Sion u Jeruzalemu, uz Dvoranu Posljednje večere, u kojem je živio sv. Nikola Tavelić.
Vitraj sv. Nikole Tavelića u crkvi Gospe Lurdske u Rijeci.

Kao moguće mjesto rođenja spominje se Velim kod Stankovaca, no ipak najčešće se navodi Šibenik.

Rodio se u plemićkoj obitelji.

Franjevcem je postao u gradu Bribiru, sjedištu velikaša Šubića. Oko 1365. godine zaređen je za svećenika i kao misionar pošao je u Bosnu oko 1372. godine, gdje je djelovao među bogumilima.

Nakon 12 godina misijskog djelovanja u Bosni, 1384. godine pošao je u Palestinu zajedno s fra Deodatom i fra Petrom iz Narbonne (Francuska) i fra Stjepanom iz Cunea (Italija).

Jednom prigodom je tako pošao sa družinom do islamskog vjerskog službenika u Omarovoj džamiji u Jeruzalemu, s namjerom da ga uvjeri u ispravnost kršćanske vjere. Kadiju je to razbjesnilo, na što im se zaprijetio smrću, nu budući da ni ta prijetnja smrću ih nije odvratila od vjere, kadija je prijetnju ostvario, osudivši ih na smrt. Okolni muslimani su tada napali Nikolu Tavelića i drugove. Zlostavljali su ih tri dana, a onda je kadijinu presudu potvrdio i građanski sud, nakon čega je okolna svjetina mačevima sasjekla Tavelića i drugove i bacila ih na lomaču.

Sva četvorica su podnijela mučeničku smrt u Jeruzalemu pred Vratima Jafe. Izvršenju smrtne kazne bio je nazočan i fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu, uz Dvoranu Posljednje večere. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.

Odmah su ih u Europi počeli slaviti kao mučenike (od 14. studenog 1391.), posebno u Šibeniku. Papa Lav XIII. odobrio je Nikolino štovanje 1889. godine na molbu šibenskog biskupa J. Fosca. Između dva svjetska rata raširilo se Nikolino štovanje, a rad na kanonizaciji je sretno završen i papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970. godine.

Sv. Nikoli Taveliću podignute su crkve i oltari u domovini i po svim kontinentima, a pisci i umjetnici ovjekovječili su njegov lik (kipovi, slike, književna i glazbena djela). Godine 1937., hrvatski katolici podigli su mu oltar u Jeruzalemu unutar češke kapelice na obronku Maslinske gore. Danas tu kapelicu više nije moguće posjetiti jer se nalazi unutar diplomatskog sjedišta delegata Svete stolice za Jeruzalem. Njegov blagdan slavi se 14. studenog.

Likovni prikazi[uredi - уреди | uredi izvor]

Sv. Nikolu Tavelića se prikaziva s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično se na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikaziva s raspelom u ruci, a najčešće je to slučaj kad ga se prikaziva kao propovjednika.

Beatificiranje[uredi - уреди | uredi izvor]

Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 1889. godine.

Kanoniziranje[uredi - уреди | uredi izvor]

Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970. godine.

Veliku zaslugu za njegovu kanonizaciju ima poznati hrvatski kanonist fra Ante Crnica koji se na ovome intenzivno angažirao od 1958. godine.[1]

Štuje ga se kao zaštitnika hrvatskog naroda.[2]

Crkve[uredi - уреди | uredi izvor]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ivan Botica: Hrvatska znanstvena bibliografija Neizbrisiv trag za Boga, Mariju, Tavelića i Crkvu. Četiri desetljeća nakon smrti fra Ante Crnicem, Godišnjak Gospa Sinjska 2009.[1]
  2. Biskupija Đakovačko-osječka Pogled u kalendar