1365

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

< | 13. vijek | 14. vijek | 15. vijek | >
< | 1330-e | 1340-e | 1350-e | 1360-e | 1370-e | 1380-e | 1390-e | >
<< | < | 1361. | 1362. | 1363. | 1364. | 1365. | 1366. | 1367. | 1368. | 1369. | > | >>

1365. po kalendarima
Gregorijanski 1365. (MCCCLXV)
Ab urbe condita 2118.
Islamski 766–767.
Iranski 743–744.
Hebrejski 5125–5126.
Bizantski 6873–6874.
Koptski 1081–1082.
Hindu kalendari
Vikram Samvat 1420–1421.
Shaka Samvat 1287–1288.
Kali Yuga 4466–4467.
Kineski
Kontinualno 4001–4002.
60 godina Yin Drvo Zmija
(od kineske Ng.)
Holocenski kalendar 11365.
p  r  u
Podrobnije: Kalendarska era

Godina 1365 (MCCCLXV) bila je redovna godina koja počinje u srijedu u julijanskom kalendaru.

Događaji[uredi | uredi kod]

Januar/Siječanj – Mart/Ožujak[uredi | uredi kod]

  • 3. mart -; Bitka kod Gataskogena u Švedskoj: Albert je porazio snage ranijeg kralja Magnusa IV.
  • 6. 3. - Avinjonski ugovor je primirje u franko-navarskom sukobu. Šarl II Navarski daje francuskom kralju neke posede na severu Francuske u zamenu za Montpellier (sprovedeno posle pet godina).
  • 12. 3. - Vojvoda Rudolf IV osnovao Univerzitet u Beču, rektor je Albert iz Saske. Najstarije sveučilište u njemačkim zemljama, ako ne računamo Prag, s njemačkim nastavnim jezikom.
  • 18. 3. - Prvi pomen Fojnice (kupoprodaja nekih rudarskih jama).

April/Travanj – Jun/Lipanj[uredi | uredi kod]

  • 7. 4. - Novo mesto u Kranjskoj osnovano kao Rudolfswerth.
  • 12. 4. - Ugovor iz Guérande je kraj Rata za bretonsko nasleđe: engleski saveznik Jean IV je vojvoda Bretanje (do 1399), kuća Montfort vlada zemljom do 1514.
  • 26. 4. - Ugarski kralj Ljudevit je u Slankamenu, na putu ka Bugarskoj.[2]
  • maj - Car Karlo IV je posetio papu u Avinjonu, u Arlu je krunisan za kralja Burgundije.
  • 17. 5. - Umro je Ludwig VI, vojvoda Gornje Bavarske i markgrof, i elektor, Brandenburga. U Bavarskoj nastavlja brat Stefan II (do 1375), a u Brandenburgu mlađi brat Otto V (do 1373).
  • 2. jun -; Mađari na čelu s kraljem Ludovikom I. zauzimaju Vidin i zarobljuju bugarskog kralja Ivana Sracimira (on je odveden u jedan hrvatski zamak u Bosiljevu[3], Gumnik, Bosiljevo kod Čazme[4]).
    • Rastislalići (drže Braničevo i Kučevo) su izgubili samostalnost u ovo vreme.[5]
  • 4. 6. - Karlo IV je poslednji car krunisan u Arlu za kralja Burgundije/Arleškog Kraljevstva, što je formalnost. Savojski grof Amadeo VI je dobio titulu "večnog i naslednog vikara".

Jul/Srpanj – Septembar/Rujan[uredi | uredi kod]

  • 18. 7. - Umro je mletački dužd Lorenzo Celsi, novi je Marco Corner (do 1368).
  • 27. 7. - Umro je 25-godišnji Rudolf IV, "nad"vojvoda Austrije, vojvoda Štajerske i Koruške, grof Tirola i "vojvoda" Kranjske (pod navodnicima su samonaslovi). Nastavljaju braća Albrecht III (do 1395) i Leopold III (do 1386) - zbog čestih svađa su podelili zemlje 1379.
  • avgust/septembar - Despot Vukašin Mrnjavčević je krunisan za kralja i savladara cara Uroša.
    • Carica majka Jelena, monahinja Jelisaveta, u Seru je poslednji put dokumentovana u avgustu; Uglješa Mrnjavčević, s despotskom titulom od 1363-64, preuzima vlast u ovo vreme, s njenim blagoslovom.[6]
    • Vukašin je tast Đurđa I Balšića koji se u ovo doba oženio Oliverom (Đurađ je 1364-66. u zarobljeništvu Karla Topije).
    • Vukašin će kao kralj zavladati s obe strane Šare, umesto Prilepa, novi centri su Skoplje i Prizren; prema Orbinu, zauzeo je Novo Brdo i "Prištinu kao prestoni grad".[7]
  • septembar - Mađari su osvojili i ostatak Vidinske Bugarske, ostaju do 1369, u međuvremenu pokušavaju da prošire katolicizam. Uprava je poverena erdeljskom vojvodi Dioniziju, zatim je osnovana Bugarska banovina; iz Bosne je poslato osam franjevaca "koji stadoše razkolnike i krivovjerce (patarene) u Bugarskoj obraćati na katoličku vjeru", navodno 200.000 za 50 dana.[2]

Oktobar/Listopad – Decembar/Prosinac[uredi | uredi kod]

  • 9 - 12. 10. - Aleksandrijski križarski rat: grad je osvojen, nakon tri dana pljačke i ubijanja križari se povlače na vijest o dolasku mameluka.
  • jesen - Karlo Mali je u Dalmaciji, kralj poziva Splićane da ga časte "kao sina i rođaka njegova".[8]
  • krajem godine - Vizantijski car Jovan V s dvojicom sinova plovi Crnim morem i Dunavom u Ugarsku - nada se da će njihova vojska pomoći protiv Turaka. Suvladar sin Andronik je ostao u Carigradu. Carev rođak, savojski grof Amadeo VI je u Avinjonu, poziva papu da pokrene križarski rat.[9]

Kroz godinu[uredi | uredi kod]

  • c. Nikola Tavelić je zaređen za svećenika.
  • Kastelan Budve Nikola Sakat Zaharija, vazal Balšića, dobio je dubrovačko građanstvo.
  • Serska eparhija, približno: nakon Jakova, novi mitropolit je Sava, takođe Srbin (verovatno do 1368, kada je Uglješa priznao Vaseljensku patrijaršiju).
  • 1365-69 - Đenovezac Baltazar de Sorba je vrhovni ugarski admiral i knez Hvara, Brača i Korčule.[10]
  • Adrianopol (današnji Jedrene) postao glavni grad Otomanskog carstva (ili '63, '69?).
  • Kraljevina Sukotaj u sjevernom Tajlandu postala vazalna država Ajutskog kraljevstva.
  • Napisana je epska poema Nagarakretagama, pohvala madžapahitskom caru Hayamu Wuruku i opis carstva.

Rođenja[uredi | uredi kod]

Smrti[uredi | uredi kod]

Glavni članak: :Kategorija:Umrli 1365.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Srbi između Turaka i Mađara. rastko.rs
  2. 2,0 2,1 Klaić, 144
  3. Bosna kao kraljevina. rastko.rs
  4. Klaić, 143-4
  5. Istorija s. n. I, 583
  6. Istorija s. n. I, 587
  7. Istorija s. n. I, 590
  8. Klaić, 159
  9. Klaić, 146-7
  10. Klaić, 176
Literatura

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: 1365