RNK Split
RNK Split | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Radnički nogometni klub Split | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Boje | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Općenito | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mjesto | Split, Hrvatska | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Liga | 3. HNL | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Osnivanje | 16. travnja 1912. | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Stadion | Park mladeži (4075 gledatelja) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Ličnosti | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Predsjednik | Slaven Žužul | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Trener | Armando Marenzzi | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Natjecanja | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Dresovi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||
uredi |
RNK Split je nogometni klub iz grada Splita.
Osnovan je 16. travnja 1912. godine u Splitu pod imenom HRŠD "Anarh", u Plinarskoj ulici u Velom Varošu - u kući na broju 7. Službeno se uspijeva registrirati 25. srpnja 1912. godine. Samo ime kluba govori o prisutnosti ideje anarhizma među siromašnim pučanstvom - radnicima i težacima, a pogotovo kod tadašnje napredne omladine.[1]
Za osnivača kluba uzima se Šimun Rosandić koji je jednom prilikom izjavio:
" Mi učenici Muške zanatske škole - maranguni - odlučili smo osnovati nogometni klub. Igrali smo za gušt, ali i iz protesta prema svakom zlu. Dugo smo smišljali kako dati ime klubu, meni je prvome palo napamet ime - Anarhist! Poslin smo ga skratili u Anarh. Učinilo mi se da je to najbolje ime, jer je ono u sebi imalo i - ništo drugo! A šta drugo? E, neka to drugi misle! ".[2]
RNK Split - koji je sljednik Anarha, često zovu "mlađi" nogometni klub u Splitu jer je osnovan godinu dana poslije Hajduka. Anarh je igrao na Musinoj livadi gdje su se učenici Zanatske škole i inače okupljali.
Prva zabrana djelovanja došla je poslije sarajevskog atentata na Franju Ferdinanda, u praskozorje Prvoga svjetskoga rata. "Anarhovci" su odbili izvjesiti zastavu s crnim florom, što je vlastima bilo dovoljno za ispunjenje onoga što su i stalno prijetili – raspustili su klub. Završetkom rata, 25. siječnja 1919. obnavlja svoje djelovanje pod istim, starim imenom - Anarh. Nove vlasti u Splitu nisu blagonaklono gledale djelovanje njima nepoćudnog kluba, pa mu već u travnju 1919. zabranjuju rad. Nakon zabrane, održava se skupština kluba u (vjerojatno) lipnju 1919., koja odabire novo ime za klub - JNSK Jug. Novi klub je službeno počeo djelovati početkom prosinca 1919. godine, o čemu javlja i lokalni tisak - splitski list Život (5. prosinca 1919).
Promjenom imena - Jug ne prestaje biti trn u oku tadašnjih vlastodržaca. Dana 21. srpnja 1921. orjunaši, koje je štitila policija zapalili su prostorije i baraku Juga, a odmah potom - 1. kolovoza 1921. slijedi nova zabrana kluba. Jugaši dolaze pod okrilje Slavije, a potom se spajaju sa malim studentskim klubom Split.
Ni taj klub nije dugo postojao. 18. svibnja 1922. zabranjen je rad i tog - "prvoga" Splita. Splićani sada ulaze u RŠK Borac, klub koji je postojao već tri godine (osnovan 1919.). Uređuje se i nogometni teren na istoku grada, pored samostana Sv. Klare. Igralište je otvoreno za Praznik rada, 1. svibnja 1926. Slijedi nova zabrana - u listopadu 1928. Oduzet im je i nogometni teren, pa se klub našao u situaciji u kojoj je bio kada je tek osnovan Anarh. Glazbeno športsko društvo Dalmacija, tj. njegova nogometna sekcija, novo je utočište članova Borca. I to je postojanje bilo kratkog vijeka. Odredbom od 23. siječnja 1929. klub je ukinut. U proljeće 1929. bivši članovi Borca pristupaju novom klubu - splitskom HAŠK-u. Naziv Hrvatski amaterski športski klub posebno je smetao tadašnjoj policiji.[3] Policija proziva klupsko vodstvo zbog hrvatskoga imena, pa se održava skupština kluba u kojoj HAŠK mijenja ime u JSK Split.
Prva skupština kluba pod novim - i pokazati će se trajnim imenom održana je 21. rujna 1930. u kavani Zora u Krešimirovoj ulici. Momčad Splita nekoliko godina kasnije - 1933. izborila je u kvalifikacijama ulazak u tadašnju Nacionalnu ligu Kraljevine Jugoslavije (Prva liga). Vlastima nije odgovaralo da se "Split" nađe u elitnom razredu, pa je raznim spletkama i teškom kampanjom pokušavala onemogućiti nastup Splita. Liga je te godine smanjena, pa je Split morao igrati dodatne kvalifikacije. Većina njegovih nogometaša je bila pozvana u vojsku, a od prostalih je jedan broj bio ozlijeđen. Nije uspio ostvariti ulazak u prvu ligu za sezonu 1933./34. - ono što je igrački i moralno već bio izborio. Ipak, niti te strašne nepravde nisu uspjele "slomiti" klub i njegove poklonike.
Nove klupske prostorije otvorene su 1937. godine u kući Rožić u Zoranićevoj ulici. U kvalifikacijama za 1. ligu u sezoni 1937./38. Crveni su poraženi od Slavije iz Varaždina.
U sezoni 1938./39. četvrti put za redom Split je bio prvak Dalmacije, što mu donosi plasman u novoosnovanu Hrvatsko-slovensku nogometnu ligu. Nastupajući 1939./40. u toj ligi, Split igra svoju prvu prvoligašku sezonu u svojoj povijesti. U ukupnom plasmanu Crveni su zauzeli 7. mjesto. Slijedeće godine - 1940./41. igraju u Hrvatskoj nogometnoj ligi koja je stvorena nakon uspostave Banovine Hrvatske i zauzimaju 6. mjesto.
Godine 1940. Split se spaja sa nogometnim klubom Majstor s mora (bivši Vuk). Time je stekao pravo na vlastito igralište koje se nalazilo na mjestu gdje je danas Park Emanuela Vidovića. Prvu utakmicu na tom igralištu Crveni su odigrali 25. kolovoza 1940.
Približavanjem 2. svjetskoga rata otkazana je i skupština kluba koja se trebala održati u ožujku 1941., a početkom rata u travnju na sastanku u restoranu Maksimir raspušteno je cjelokupno sportsko društvo - RSD Split. U kolovozu 1941. godine mnogi igrači i drugi pripadnici RSD Split odlaze u borbu. Poznati su pod imenom Prvi splitski partizanski odred. Velik broj ih je zarobljen u borbama blizu Sinja, gdje su potom strijeljani na predjelu Ruduša kod Sinja. U sjećanje na pale Splićane, podignut je na tom mjestu spomenik. Preko 120 članova RSD Split je izgubilo živote tijekom rata.[4]
Nakon rata pokrenuta je inicijativa za obnovu nogometnog kluba Split. Sastanak inicijativnog Odbora održan je 17. kolovoza 1945. u Sumića trafici u Marmontovoj ulici. Osnivanjem Fiskulturnog društva Split 23. rujna 1945. u kinu Eden (kino Marjan) obnovljeno je djelovanje i nogometne sekcije. Toga dana odigrana je i prva poslijeratna nogometna utakmica. Na Hajdukovom igralištu igrali su Split i Šibenik (2:0), pred 2500 gledatelja.
U siječnju 1946. odigrano je prvo poslijeratno prvenstvo Hrvatske. Split je bio sedmi od ukupno osam klubova. U sezoni 1947. Crveni su bili drugi u Četvrtoj zoni prvenstva Hrvatske. Krajem 1947. dolazi do reorganizacije modela sporta. Unatoč snažnom protivljenju splitskih političkih i sportskih rukovoditelja, proveden je sovjetski model sportskih organizacija. Tako se nogometna sekcija Fiskulturnog društva Split zajedno sa cijelim FD-om od 1. prosinca 1947. spaja s FD Hajduk, a novo, "zajedničko" Fiskulturno društvo nosi ime Hajduk. Krajem 1949. raspušta se FD Hajduk i osniva se 7. studenoga 1949. Sportsko društvo "Vicko Krstulović". U siječnju 1952. opet dolazi do promjene imena kluba. "Vicko" postaje Sportsko društvo Arsenal. Nakon godinu dana, u siječnju 1953. SD Arsenal postaje Radničko sportsko društvo Split. Godine 1955. završava se prva faza izgradnje stadiona. Osim glavnog terena izgrađen je i pomoćni teren, te nov klupski dom.
U natjecateljskom razdoblju od 1953. do 1957. Splićani su od lokalne lige za samo pet godina stigli su do elitnog razreda - Prve savezne lige. 1953. bili su prvaci u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza. Kao prvaci Dalmacije ostvaruju plasman u Hrvatsko-slovensku ligu, gdje 1953./54. zauzimaju peto mjesto, a 1954./55. ulaze u drugu ligu.
Krajem 1954. Crveni počinju koristiti novoizgrađeno igralište na tadašnjem splitskom predjelu Turska kula. Ipak igralište je bilo neuvjetno za više rangove natjecanja, pa će se Splitovci još dugo godina koristiti Hajdukovim igralištem kad se budu odigravale prvenstvene utakmice.
U drugoj ligi 1955./56. bili su četvrti, a slijedeće godine 1956./57. osvajaju prvo mjesto sa 6 bodova prednosti ispred Šibenika.
Prvo mjesto donijelo im je mogućnost da kroz kvalifikacije ostvare plasman u prvoligaško društvo. U kvalifikacijama su bili drugi, plasman im, u sezoni 1957./1958., donosi prvi nastup u Prvoj saveznoj ligi.
Nastupajući u sezoni 1957/58. Splićani su zauzeli 11. mjesto od 14 klubova. Odlukom o smanjenju lige na 12 klubova, elitni razred morala su napustiti četiri kluba. Splitu je nedostajao jedan jedini gol da ostanu u Prvoj ligi. U drugoj ligi igraju slijedeće dvije godine. U sezoni 1958./59. bili su treći, a slijedeće godine - 1959./60. ponovo osvajaju prvo mjesto sa 5 bodova prednosti ispred zagrebačke Trešnjevke. Nova prvoligaška sezona 1960./61. nije bila uspješnija od prijašnje prvoligaške. Do ostanka u društvu najboljih nedostajao im je bod. RNK Split je ispao i više nisu ostvarili povratak u Prvu ligu. Te godine 1961. u polufinalu kupa Jugoslavije Split je izgubio u Skoplju od Vardara 2:5.
"Povratničku" sezonu 1961./62. Splitovci su okončali na 7. mjestu. U sezoni 1962./63. Crveni su ispali iz 2. lige. Dogodine, 1963./64. - klub se vratio u 2. ligu, igrao još dvije sezone, te 1965./66. ponovo ispao u dalmatinsku zonu. U drugoligaško društvo vraćaju se već iduće sezone 1966./67. Slijedećih 6 natjecateljskih sezona zadržavaju drugoligaški status, ostvarujući osrednje plasmane (od 7. do 14. mjesta od ukupno 18 klubova). U natjecateljskoj sezoni 1972./73. ispali su u Hrvatsku ligu - treći rang natjecanja. U sedam natjecateljskih sezona - od 1973./74. pa do 1979./80. većinom su bili plasirani u sredini tablice. Sezone 1980./81. ispali su u Dalmatinsku ligu - u 4. natjecateljski rang. Ipak, već slijedeće godine 1981./82. osvojivši drugo mjesto, kroz kvalifikacije uspijevaju se vratiti u viši rang - Hrvatsku ligu. Nova sezona 1982./83. u višem rangu donijela im je u konačnici 6. mjesto.
U sezoni 1983./84. izborena je Druga savezna liga, a nastupajući u višem rangu klub je dugo vremena u "igri" za prvo mjesto. Splita su prozvali i "Mali Nottingham", uspoređujući ga sa slavnim engleskim klubom, Nottingham Forestom. Pred kraj su posustali i izgubili šansu generacije.
U drugoj ligi Split je igrao još dvije sezone, da bi 1986./87. izgubio drugoligaški status. U novoj sezoni 1987./88. reorganiziran je sustav natjecanja, pa su kao treći rang natjecanja uspostavljene međurepubličke lige. RNK Split se našao u Međurepubličkoj ligi - Zapad. U sezoni 1990./91. Crveni su ispali i iz te lige, ali raspad bivše države 1991. povlači i nestajanje dotadašnjeg ligaškog sustava. Split postaje hrvatski drugoligaš.
Stvaranjem Hrvatskog nogometnog saveza i formiranjem natjecateljskih liga, Splitu je nanesena teška nepravda[nedostaje referenca]. Odlukom HNS, u prvoligaško društvo primljena je NK Istra iz Pule. Cilj te odluke je bio da Istra kao regija dobije prvoligaša. NK Split, koji je bio više rangiran od Puljana zaobiđen je i nastupio je 1991./92. u Drugoj hrvatskoj ligi.
U sezoni 1992./93. ponovo se Split borio za ulazak u Prvu ligu. U borbi između Splita, NK Solina i Primorca, novi prvoligaš postao je Primorac iz Stobreča. U iduće tri sezone, od 1993./94. do 1995./96. Splićani su postigli osrednje plasmane. U godini 1996./97. bili su prvaci 2. lige - jug. Ukidanjem 1 B HNL iste te godine Splićani ostaju u 2. HNL - jug. Novu priliku za ulazak u Prvu ligu imali su Splitovci 1997./98., ali u kvalifikacijama nisu prošli. Novi sustav natjecanja 1998./99. donosi jedinstvenu drugu ligu u kojoj je "Split" zauzeo peto mjesto.
Godinu poslije, u sezoni 1999./2000. dolazi do velikog nagomilavanja dugova koji dovode do situacije u kojoj se provodi stečaj NK Split. Klub je na kraju sezone bio na 15. mjestu i ispao iz Druge lige, potom i iz 3. lige. U sezoni 2006./07. Crveni nisu bili bez šanse za plasman u viši rang natjecanja. Završili su na drugom mjestu iza Neretvanca iz Opuzena. U sezoni 2007./08. Split je osvojio naslov prvaka 4. HNL - jug, Podskupina A, čime je ostvario plasman u 3. HNL - jug. Već u prvoj "povratničkoj" sezoni (2008./09.) u 3. HNL - Jug, klub je osvojio prvo mjesto i plasman u 2. HNL. Na polovici sezone 2009./2010. Split je prvi na tablici 2. HNL. U sezoni 2009./2010. RNK Split osvaja 2. HNL i od sezone 2010./2011. nastupa u 1. HNL.
Tradicionalno, dres RNK Split je crvene boje. Na gostujućim utakmicama koristi se i bijeli dres.
Tijekom svoje povijesti Split je relativno često mijenjao izgled dresa, iako je većinom prevladavala crvena boja. Česte zabrane, promjene imena, besparica uvjetovale su i te promjene.
U desetljeću nakon hrvatskog osamostaljenja 1991. godine, dolaze novi ljudi u čelništvo "Splita". Među raznim promjenama kojim su htjeli stvoriti nov izgled kluba, bila je i promjena boje dresa. U svibnju 1996. (14. svibnja u Solinu) uveden je okomito - prugasti plavo bijeli dres po uzoru na prvi dres kluba daleke 1912. godine kada je osnovan Anarh.
Ipak, nakon nekoliko godina, 7. listopada 2001. godine (u Splitu protiv Poljičanina) uprava se vraća crvenoj boji kluba. U svom tradicionalnom crvenom dresu NK Split nastupa i danas.
Tradicionalnu navijačku podršku nekada je imao u splitskom radništvu. Još tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća, čestim dobrovoljnom radnim akcijama poklonici Splita sudjeluju u nastojanju da "svom" klubu pomognu. Izgradnja nekadašnjeg igrališta na splitskom predjelu Bačvice je jedan od takvih primjera.
Nakon 2. svjetskog rata klub ima veliko "uporište" u splitskom brodogradilištu i u brojnim radnicima "škvera". Također su i mnogi drugi Splićani sa većom ili manjom zagriženošću pratili mlađeg splitskog nogometnog "brata" - RNK Split.
Tako se u Splitovoj drugoj prvoligaškoj sezoni 1960./61. prvi put spominje postojanje grupe navijača Crveni đavoli. Ime su navijači uzeli inspirirani nadimkom koji je igračima Splita dao tadašnji funkcioner kluba Davor Štambuk. Kao datum utemeljenja uzima se datum 14. svibnja 1961. kada je odigrana utakmica Hajduk - Split 2:0. Tada je bio i izvješen transparent - komad bijele plahte sa crvenim slovima i crvenim obrubom na dva štapa na kojem je pisalo ime navijačke skupine.
Rastom popularnosti navijačke sub-kulture krajem 80-ih i početkom 90-ih godina organizira se skupina navijača Splita pod "tradicionalnim" imenom Crveni đavoli. Ponovno okupljanje je bilo 4. travnja 1994. pred utakmicu protiv Jadrana iz Ploča.
Dugogodišnjim propadanjem kluba, ispadanjem u 4. ligu, stečajnim postupkom - zamire i djelovanje navijača.
Ponovnim usponom kluba i prijelazom iz 4. HNL u 3. HNL, budi se kod zagriženijih poklonika kluba želja i potreba za navijačim koloritom na utakmicama.
U želji da pomognu Splitu i profiliraju ga i kroz navijački pokret, okupila se 18. lipnja 2008. godine skupina entuzijasta i formalno osnovala Splitovu navijačku grupu, ponovo uzevši staro ime - Crveni đavoli.
Crveni đavoli su ustanovili nagradu za najborbenijeg i najsrčanijeg igrača RNK Split po imenu Splitski dišpet. Nagrada se dodjeljuje od sezone 2008./09.
Tijekom cijele svoje povijesti klub je njegovao omladinsku školu nogometa, iz koje je poniklo mnogo kvalitetnih nogometaša, od kojih su neki napravili zapažene karijere u Domovini (Gulin, Ivić), a neki i u inozemstvu (Kraljević, Vastić, Burić).
Više od 450 djece polazi sve uzraste nogometaša - početničke kategorije, mlađi i stariji pioniri, kadeti i juniori. Podučava ih ukupno 18 trenera.
Juniori "Splita" bili su dva puta pobjednici Juniorskog kupa Hrvatske, te dva puta - 2002./03. amaterski prvaci Juniorskog prvenstva Hrvatske u nogometu (u amaterskim prvenstvima juniora ne sudjeluju klubovi 1. HNL).
U proljeće 1994. juniori Splita su osvojili Juniorski kup koji se igrao naknadno - za sezonu 1992./93. U finalnoj utakmici na zagrebačkom Maksimiru pobijedili su juniore Dinama rezultatom 2:4.
Veliki uspjeh postigli su kadeti Splita 1996. osvojivši drugo mjesto u državi izgubivši u finalu od Hajduka 1:0, dok su pioniri bili treći.
U sezoni 1997./98. juniori su bili drugoligaški prvaci, a sezonu potom u ponovo reorganiziranoj i preimenovanoj ligi - trećoj HNL - kadeti i juniori su bili pobjednici.
Od sezone 2008./09. kadetski i juniorski sastavi RNK Split nastupaju u 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi.
broj | država | igrač | položaj | došao iz... |
---|---|---|---|---|
vratari | ||||
Andrija Vuković | vratar | Zadar | ||
Danijel Zagorac | vratar | omladinska škola | ||
Tomislav Duka | vratar | omladinska škola | ||
obrambeni igrači | ||||
Petar Šimić | obrana | Trogir | ||
Damir Rašić | obrana | Solin | ||
Danijel Rašić | obrana | Imotski | ||
Goran Radnić | obrana | Konavljanin Ćilipi | ||
Goran Milović | stoper | omladinska škola | ||
Igor Budiša | stoper | Šibenik | ||
Velimir Vidić | stoper | Šibenik | ||
Ivica Pirić | stoper | Trogir | ||
vezni igrači | ||||
Mato Pehar | vezni | Neretva Metković | ||
Juraj Grizelj | vezni | Mosor Žrnovnica | ||
Ante Žužul | vezni | Imotski | ||
Frane Lojić | vezni | Imotski | ||
Ante Vitaić | vezni | Hamarkameratene | ||
Josip Serdarušić | vezni | Primorac 1929 Stobreč | ||
Ante Erceg | vezni | omladinska škola | ||
Sead Bučan | vezni | Željezničar Sarajevo | ||
Predrag Šimić | vezni | Željezničar Sarajevo | ||
Marko Tešija | vezni | omladinska škola | ||
Romano Obilinović | vezni | Imotski | ||
napadači | ||||
Bojan Golubović | napadač | Međimurje Čakovec | ||
Joško Parać | napadač | Trogir | ||
Zvonimir Deranja | napadač | Mouscron | ||
Ante Ćapin | napadač | Croatia Zmijavci | ||
Shpat Querimi | napadač | Eintracht Noderstadt |
- U prvim danima Anarha najžešći klupski protivnik Anarhovaca bio je autonomaški nogometni klub Edera. Nogometne utakmice često su prerastale u fizičke obračune, u kojima su znali sudjelovati i roditelji igrača.
- Prvo organizirano nogometno natjecanje iza 1. svjetskog rata bilo je Prvenstvo splitskog nogometnog podsaveza, održano 1920. godine. Osvojio ga je nogometni klub Jug - sljednik Anarha, (i jedan od prethodnika današnjeg Splita). Pobijedio je, među ostalima i svog najvećeg splitskog rivala - Hajduka, rezultatom 1:0.
- Sve svoje prvoligaške utakmice "Split" je kao domaćin igrao na Hajdukovom igralištu.
- U dvije svoje poslijeratne prvoligaške sezone RNK Split se četiri puta sastajao sa Hajdukom. Na svim utakmicama na Hajdukovom Starom placu, navijači Splita bili su na sjeveru, a Hajdukovi na "svom" Istoku.
- U prijateljskoj utakmici NK Hajduk - RNK Split održanoj 22. siječnja 1984. održanoj na pomoćnom igralištu Hajduka pred 5.000 gledatelja, tadašnji trećeligaš Split pobijedio je jakoga Hajduka sa 1:0. Hajduk je te godine bio jesenski prvak 1. savezne lige i polufinalist kupa UEFA, a Split se te godine (1983./84.) kvalificirao u 2. saveznu ligu.
- Prijateljska utakmica održana u Parku mladeži 2. veljače 1995. između Splita i Hajduka (tada četvrtfinalist Lige prvaka) završila je rezultatom 4:1 u korist Crvenih.
- Za vrijeme španjolskog građanskog rata klub je organizirao neuspjelu ekspediciju dobrovoljaca za borbu na strani antifašističke koalicije protiv Franca. U to vrijeme je u Splitu, u organizaciji KPJ za Dalmaciju na čelu bio Vicko Jelaska, kojeg staljinizirano rukovodstvo KPJ nije podnosilo jer je on u biti bio anarhosindikalist. Nisu ga tek tako mogli izbaciti iz partije jer je bio iznimno popularan među radnicima Splita i Kaštela. Dok je on još bio čelnik partije, KPJ je u Dalmaciji organizirala jednu akciju u kojoj je unajmljen jedan francuski parobrod koji je ispred Kotora na moru, trebao pokupiti oko 150 dragovoljaca za Španjolsku a koji bi kaićima i barkama došli do tog broda. No akcija je bila provaljena od strane policije i nije uspjela. Moguće je da se radi o istoj akciji jer su za Jelaske anarhisti i komunisti u Splitu usko surađivali.
- U američkom gradu Chicagu osnovan je 1920. godine nogometni klub Jug. Osnovali su ga iseljeni Splićani po uzoru na splitski klub. Više puta je bio prvak Chicaga, a 1934. je umalo postao prvak SAD. Sa Jugom i nasljednim klubovima (Borac, Split...) održavao je prisne veze. Prestao je postojati 1938. godine.
- Prvi svečani ples, organiziran od strane kluba JNSK Jug 14. veljače 1920. godine, održen je u kavani Troccoli (restoran Central na Pjaci). Na plakatu koji na tu Jugovu svečanost poziva radnike, težake, ljubitelje sporta - stoji i da je za muškarce ulaznica 15 kruna, a za žene 5 kruna.
- Karnevalski klupski ples JŠK Split bio je prvo veliko okupljanje pod novim imenom. Održan je 15. veljače 1930.
- Splitski novinar Mario Garber napisao je knjigu o RNK Split pod imenom "Crveni Split".
- Splitski novinar Milorad Bibić Mosor napisao je knjigu o RNK Split pod imenom "Split je prva liga".
- Počasni predsjednik Žarko Mihaljević napisao je dvije knjige o RNK Split i to: "Split na moj način" i "Jedan Split, a više imena".
- Tijekom svoga djelovanja klub je izdavao i klupske novine pod nazivom "Split". Prvi broj izašao u mjesecu ožujku 1959. godine i u početku je izlazio kao dvomjesečnik. Kasnije, izdavan je u puno dužim perodima. Izdano je ukupno 45 brojeva toga glasila. Zadnji broj se pojavio u siječnju 1988. godine.
- Nakon više od dva desetljeća pokrenut je novi list koji prati zbivanja u klubu i oko njega - "Splitovac". Prvi broj lista izdan je u svibnju 2003. godine, a izdavač mu je Društvo prijatelja NK Split. Do sada je izašlo pet brojeva.
- U rujnu 2009. izašao je prvi broj navijačkog lista "Crveni đavoli". List prati aktualne događaje oko istoimene Splitove navijačke grupe, kao i aktualnosti u klubu i njegovoj povijesti.
- Tri poznata trenera koji su bili nogometaši Splita su Tomislav Ivić, Ante Mladinić i Stanko Poklepović, Vladimir Beara i Leo Lemešić.
- Split je dobivao i igračku pomoć od Hajduka, pa su tako dres crvenih nosili Jurica Jerković, Šime Luketin, Aljoša Asanović, Tonči Gabrić.
U dvije prvoligaške sezone RNK Split je odigrao 48 utakmica i postigao slijedeći učinak:
Sezona 1957./58.
26 12 01 13 35:42 25
- Splita je kod kuće gledalo 97.000 gledatelja (u prosjeku 7.500). Najveći interes izazvale su utakmice protiv Partizana i C. Zvezde - po 12.000 gledatelja, te protiv Hajduka i Željezničara sa po 9.000.
- Na gostovanjima Splita je gledalo 136.000 gledatelja (u prosjeku 10.500). Najveći broj gledatelja bio je u Subotici protiv Spartaka - 18.000, te C. Zvezda 17.000 i Vardar 16.000.
- Najviše prvenstvenih utakmica - svih 26 (+ 2 kvalifilacijske za opstanak) odigrali su Blaž Granić, Ante Pletikosić i Mario Duplančić.
- Najbolji strijelac Splita bio je Zdravko Alujević sa 10 postignutih golova.
Sezona 1960./61.
22 05 06 11 29:48 16
- Kod kuće je Splita gledalo ukupno 87.000 gledatelja (u prosjeku 8.000), najviše protiv Partizana - 14.000 i Dinama - 12.000.
- U gostima je zabilježeno sveukupno 119.000 posjetitelja (prosjek 11.000). Najveći interes Split je pobudio u Skoplju protiv Vardara - 18.000, te protiv Dinama i Partizana - po 12.000 gledatelja.
- Najviše prvenstvenih utakmica odigrao je Marin Županov - svih 22.
- Najbolji strijelac Splita bio je Tonči Gulin sa 13 postignutih pogodaka.
Igrači koji su igrali najviše prvoligaških utakmica:
- Mario Duplančić - 47
- Ante Pletikosić - 47
- Tomislav Ivić - 42
- Blaž Granić - 28
- Boris Krstulović - 26
- Joško Sisgoreo - 25
- Pero Alfirević - 23
Najbolji strijelci Splita u Prvoj ligi:
- Tonči Gulin - 13
- Zdravko Alujević - 12
- Leo Dadić - 6
- Mario Duplančić - 6
- Davor Benčić - 4
- Branko Kraljević - 4
- Sezona 1933.
Martinić, Fradelić, Matošić, Belotti, Srdelić, Blašković, Zuić, Šore, Krulz, Paniko, Ninčević.
Još su igrali: Čezo, Kuljiš, Čulić, Milutin, Anić, Ružić, Tolić, V. Šore, Antonini, T.Tomić, Lin, A. Tomić, Žuvić
Trener: Ante Blažević
- Sezona 1957./58.
Mrduljaš, Granić, Pletikosić, Duplančić, B.Krstulović, Alfirević, Alujević, Mladinić, Ninčević, Ivić, Dumanić.
Još su igrali: Franulović, Vidović, Viđak, Grubić, Berković, Benčić, Sisgoreo, Baranović, Borović, Meštrović, Čelan, Poklepović, Gulin, Banić.
Trener: Luka Kaliterna
- Sezona 1960./61.
Vukasović, Sisgoreo, Boban, Duplančić, Pletikosić, Ivić, Dadić, S.Krstulović, Gulin, Kraljević, Županov.
Još su igrali: Franulović, Poklepović, B. Krstulović, Čelan, Bubić, Ferić, Pleško.
Trener: Frane Matošić
- Sezona 1984./85.
Gabrić, N. Vukašin, Pekas, Jelavić, Plazibat, Borozan, Runjić, Čakić, Janković, Obilinović, Bogdanović.
Još su igrali: Pauk, Čakar, Klarić, Pastar, Burić, Vulas, M. Vukašin, Poklepović, Zorica, Franić, Srdarev, Znaor.
Trener: Milan Viđak
- Sezona 1992./93.
Bilić, Mladinić, Bančić, Čutuk, Jurić, Kukoč, Perković, Pralija, Filipović, Matić, Krstulović.
Još su igrali: Bulat, Ivčević, Mitić, Bašić, Škarica, Škopljanac, Šećer, Šabašov, Javorčić, Tonković, Pirija, Šegović, Zlopaša.
Trener: Milo Nižetić
- Sezona 1997./98.
Varvodić, Milinović, Nazor, Poljak, Bašić, Žilić, Huljev, Matulović, Zrilić, N.Jović, D.Jović.
Još su igrali: Kovačević, Medvid, Pešić, Babić, Karabatić, Certa, Vučković, Jakirović, Paleka, Budanović, Roglić, Pivčević.
Trener: Drago Čelić
- Sezona 2009./10.
Vuković, Pirić, Šimić, Rašić, Milović, Radnić, Serdarušić, Lojić, Žužul, A. Vitaić, Parać.
Još su igrali: Zagorac, Gruica, Mandarić, Miljak, Jurić, Puljiz, Erceg, Borozan, Surać, Barač, Grizelj, F. Vitaić, Tešija, Ćapin.
Trener: Tonči Bašić
1954.
- osmina završnice: Split - Radnički Beograd 0:0 (4:2 11m)
- četvrtina završnice: Partizan Beograd - Split 7:2
1957./58.
- osmina završnice: Split - Maribor 4:1
- četvrtina završnice: Split - Velež Mostar 1:3
1959./60.
- šesnaestina završnice: Elektrostroj Zagreb - Split 4:0
1960./61.
- šesnaestina završnice: Split - Sarajevo 3:2 (prod.)
- osmina završnice: Split - Beograd 1:0
- četvrtina zvršnice: Sloboda Tuzla - Split 1:4
- poluzavršnica: Vardar - Split 5:2
1961/62.
- šesnaestina završnice: Split - Radnički Niš 2:0
- osmina završnice: Dinamo Zagreb - NK Split 3:0
1963./64.
- šesnaestina završnice: Split - Hajduk 0:1
1970./71.
- šesnaestina završnice: Split - Hajduk 1:2
1971./72.
- šesnaestina završnice: Split - Hajduk 1:6
1972./73.
- šesnaestina završnice: Split - FK Spartak Subotica 1:0
- osmina završnice: Split - Hajduk 0:5
1992./93.
1997./98.
1999./2000.
2009./10.
- pretkolo: Bjelovar - Split 0:1
- šesnaestina završnice: Split - Slaven Belupo 0:2
Igrači Splita | |||||
---|---|---|---|---|---|
Broj | Država | Igrač | Vrijeme u Splita | Nastupi(golovi) | Položaj |
Ante Zavoreo | |||||
Mario Krulz | |||||
1 | Josip Vidović | 205 | vratar | ||
1 | Tonči Gabrić | 1979. - 1980. i 1983. - 1985. | vratar | ||
4 | Mario Duplančić | 157 | obrambeni | ||
5 | Boris Krstulović | ? - 1961. | 187 | vezni | |
6 | Tonći Baranović | 1953. - 1958. | vezni | ||
6 | Tomislav Ivić | 125 | vezni | ||
8 | Ante Mladinić | vezni | |||
9 | Tonči Gulin | 1956. - 1963. | napadač | ||
10 | Branko Kraljević | 1955. - 1962., 1965. - 1966., 1968. - 1972. | napadač | ||
8 | Stanko Poklepović | ? - 1972. | |||
Željko Sučić | |||||
8 | Janko Janković | 1984. - 1985. | |||
9 | Igor Jelavić | 1984. - 1985., 1994. - 1995. | |||
11 | Jozo Bogdanović | 1978. - 1985. | napadač | ||
8 | Damir Burić Šolta | 1984? - 1988. | vezni | ||
11 | Ervin Boban | napadač | |||
Ozren Nedoklan | |||||
8 | Frane Obilinović | vezni | |||
7 | Stipe Milardović | napadač | |||
Aljoša Asanović | 1984. | ||||
2 | Darko Butorović | 1982. - 1992. | desni branič | ||
2 | Srđan Mladinić | 1983. - 1993. | stoper | ||
8 | Nenad Pralija | 1988. - 1993. | vezni | ||
7 | Ivica Vastić | 1989. - 1991. | 33 (11) | napadač | |
5 | Mate Plazibat | branič | |||
Dragoslav Čakić | vezni | ||||
Stanko Mršić | |||||
Ivica Križanac | branič | ||||
Mate Bilić | napadač | ||||
Tomislav Dujmović | vezni | ||||
Zajko Zeba | vezni | ||||
Marko Rog | vezni | ||||
Predrag Šimić | vezni | ||||
Ivan Radeljić | branič | ||||
Velimir Vidić | branič | ||||
Marino Biliškov | branič | ||||
Goran Zlopaša | vratar | ||||
Ante Vitaić | vezni | ||||
Marko Pavlovski | vezni | ||||
Miloš Vidović | vezni | ||||
Josip Jurendić | branič | ||||
Dino Špehar | napadač | ||||
Frane Vitaić | vezni | ||||
Amer Dupovac | branič | ||||
Kristijan Jakić | branič | ||||
Tomislav Duka | vratar | ||||
Božo Mikulić | branič | ||||
Antonio Samac | napadač | ||||
Marin Roglić | vezni | ||||
Ivan Anton Vasilj | branič | ||||
Alem Merajić | branič | ||||
Luka Grubišić | vezni | ||||
Ivan Pešić | vezni |
Vremensko razdoblje | Ime i prezime predsjednika | Uspjesi tijekom mandata | Posebne napomene |
1912. - 1914. | Šimun Rosandić | osnivač, prvi trener | |
1919. - ..... | Vjekoslav Ožegović | ||
1924. - ..... | Luka Burić | ||
?.... - 1928. | Vicko Prkušić | ||
1928. | Simo Mrduljaš | ||
1928. - 1931. | Blaž Duplančić | ||
1931. - 1935. | Bogoljub Čurić | izborena 1. liga | |
1935. - 1937. | Ivo Antičević | ||
1937. - 1939. | Vicko Sumić | ||
1939. - 1941. | dr. Petar Nisiteo | ||
1945. - ..... | Marin Krstulović | ||
1950. - ..... | Paško Mijan | ||
1953 - ... | Marin Krstulović | ||
? - 1958. | Jordan Prkušić | izborena 1. liga | |
1958. - 1960. | Ante Jurjević Baja | ||
1960. - 1962. | Paško Mijan | izborena 1. liga | |
1964. - 1965. | Milan Antončić | ||
1965. - 1975. | Milivoj Lalin | najduže bio predsjednik | |
1976. - 1980. | Marin Bakica | ||
1980. - 1982. | Branko Filipović | ||
1982. - ..... | Žarko Mihaljević | izborena 2. liga | |
1986. - ..... | Mario Krželj | ||
? - ....? | Dušan Sušak |
||
1989. - 1990. | Ante Erceg | ||
1990. - 1991. | dr. Stjepan Jukić | ||
1991. | Miro Dundić | ||
1992. | Ivica Gabrić | ||
1992. - 1993. | Zlatan Bašić | ||
1993. - 1994. | Ivo Bučan | ||
1994. - 2002. | Mladen Perišić | ||
2002. - 2008. | Ivan Sunara | izborena 3. liga | Stečajni upravitelj |
2008. - 2009. | Ante Mrkonjić | izborena 2. liga | Stečajni upravitelj |
2009. - ... | Slaven Žužul |
Dodijeljeno priznanje kluba | Ime i prezime predsjednika | Priznanje kluba dodijeljeno u razdoblju |
Počasni predsjednik | Vicko Krstulović | Prije Domovinskog rata |
Počasni predsjednik | Ante Zorislav Roso | 1994. |
Počasni predsjednik | Žarko Mihaljević | 2010. |
- ↑ Službena stranica RNK Splita. „Povijest”.
- ↑ Milorad Bibić - "Split je prva liga"; članak "Devet Splitovih desetljeća" - stranica 21.
- ↑ Mario Garber - "Crveni Split"; članak "Raspušteni Borac i Dalmacija" - stranica 49.
- ↑ Slobodna Dalmacija: Poginuli Splitovci
- RNK Split Arhivirano 2010-09-13 na Wayback Machine-u Službene stranice
- Povijest Radničkog nogometnog kluba "Split" Arhivirano 2019-11-14 na Wayback Machine-u
- Nogometni savez županije Splitsko-dalmatinske
- Hrvatski Nogometni Savez središte Split Arhivirano 2010-08-17 na Wayback Machine-u
- Slobodna Dalmacija U NOB-u poginulo 120 splitovaca