Frane Matošić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Frane Matošić
Osobne informacije
Puno ime Frane Matošić
Rođenje 25. studenog 1918.
Split, Hrvatska
Smrt 29. listopada 2007.
Split, Hrvatska
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1935. - 1939.
1939. - 1940.
1940. - 1941.
1942. - 1943.
1944. - 1956.
HNK Hajduk Split
BSK Beograd
HNK Hajduk Split
Bologna
HNK Hajduk Split
0073 00(54)
0014 000(9)
0008 00(13)
0028 00(13)
0196 0(122)
Reprezentacija
1938. - 1953. Pan-Slavic flag.svg Jugoslavija 0016 000(6)
Trenirane momčadi
1957.
1959. - 1961.
1961. - 1962.
1962.
1964.
HNK Hajduk Split
RNK Split
 TUN Tunis
RNK Split
HNK Hajduk Split
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Frane Matošić (Split, 25. studenog 1918. - Split, 29. listopada 2007.), bivši hrvatski nogometaš i nogometni trener. Stariji mu brat Jozo, također je velikan Hajdukove i hrvatske nogometne povijesti.

Igračka karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Za splitskog Hajduka je odigrao 739 susreta, u kojima je postigao 729 pogodaka postavivši time nenadmašiv rekord kluba u broju nastupa i broju postignutih pogodaka. Za "bile" je igrao u 16 sezona, a prvi put je zaigrao za klub 12. svibnja 1935. godine protiv sarajevske Slavije (10:1) s manje od 17 godina, te nastup obilježio s tri pogotka.
Za vrijeme služenja vojnog roka sezone 1938/39. igrao je za beogradski BSK, a sezone 1942./43. za talijansku Bolognu je odigrao jednu sezonu, prekinutu kapitulacijom Italije u 2. svjetskom ratu, te bio najbolji strijelac lige. Vratio se već naredne godine kad je čuo kako se Hajduk prebacio na Vis. Svo je ostalo vrijeme bio je standardni prvotimac Majstora s mora za koje je nastupao u 40 zemalja, na svih 5 kontinenata.

Na terenu poznat kao veliki Hajdukov kapetan, igrač kojem nitko nije proturiječio i koga su svi morali slušati, u privatnom je životu bio skroman obiteljski čovjek. Koliko je bio karakteran, ali i cijenjen potvrđuje priča po kojoj je dva puta odbio prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan. Tito ga je respektirao i poslušao. Štoviše, kasnije je naredio da se Matošić vrati u Komunističku partiju nakon što je iz nje bio izbačen zbog navodnih nereda na utakmici s Crvenom zvezdom (udario beka Branka Stankovića).
Matošić je bio također izuzetno prgav i ponosan. U razdoblju kad je Hajduk dominirao prvom ligom, u prvoj polovini 50-ih godina dva su puta bili onemogućeni u osvajanju naslova. Zato je Matošić izazvao skandal u NSJ-u kad je upao na sjednicu i pitao: "Imate li ovdje barem gram poštenja?". Mnogo godina potom sjedio je u predsjedničkoj loži Poljuda na utakmici s Italijom (1:1) zajedno s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom te mu se suprotstavio ustvrdivši kako je "njegova" Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu.

Od kluba se oprostio 1956. u utakmici protiv Spartaka iz Subotice u Splitu (4:1).

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Dugo godina je nastupao i za jugoslavensku izabranu vrstu, za koju je nastupio 16 puta, postigavši 6 pogodaka. Debitirao je pogotkom 8. svibnja 1938. protiv Rumunjske (1:0), a posljednji je nastup imao 29. lipnja 1953. s Mađarske (2:3) u Beogradu, i opet svoj nastup obilježio pogotkom.

Postignuća[uredi - уреди | uredi izvor]

Četiri je puta s Hajdukom osvajao titulu državna prvaka: 1941. (prvenstvo Hrv. nogometnog saveza), 1950., 1952. i 1955. Osvajač je srebrnog odličja na OI 1948. u Londonu, te dobitnik nagrada za životno dijelo grada Splita, odnosno, Hrvatskog olimpijskog odbora. Odlikovan je i Ordenom bratstva i jedinstva.

Trenerska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon što je prestao aktivno igrati, nastavio je sudjelovati u nogometu kao trener, i to uspješno. Bio je Hajdukovim trenerom (nedugo nakon što je njegov stariji brat Jozo vodio klub) od siječnja 1957. do lipnja 1958. Kratko je vrijeme bio tehnički direktor, te čak i predsjednik kluba. Jedno vrijeme je bio izbornikom tuniške izabrane vrste.

Preminuo je u rodnom gradu, 29. listopada 2007. kao jedan od posljednih igrača generacije s početka 1950-ih. U njegovu je čast Hajduk započeo utakmicu minutom šutnje, te ju odigrao s crnim trakama oko ruku igrača.

mural s Matošićevim likom u Splitu
Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje Nastupi Golovi
Prvenstvo 270 179
Kup 28 20
Superkup 0 0
Međunarodne 2 1
Splitski podsavez 9 12
Ukupno 309 212

Prijateljske 430 517
Sveukupno 739 729

Privatni život[uredi - уреди | uredi izvor]

Frane Matošić bio je oženjen za suprugu Kseniju sa kojom je imao kćerku Katju (kasnije udatu Spain) koja mu je podarila unuke, sina Frana - Dražena i kćerku Kseniju (udanu Rakuljić) te ima danas tri praunuka, to su Ivan Rakuljić, i Frane i Duje Spain.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]