Jovan VII Carigradski
.
Jovan VII Gramatik (grčki: Ιωάννης Ζ΄ Γραμματικός, Iōannēs VII Grammatikos; ? - prije 867) bio je carigradski patrijarh od 21. januara 837. do 4. marta 843.
Jovan se rodio u plemićkoj porodici armenskog porijekla; brat Arsaber mu se oženio za sestru carice Teodore. Svećenikom je postao oko 811. te se bavio izradom ikona te vodio korespondenciju sa Teodorom Studitom. Oko godine 814. je postao ikonoborac, te mu je 815. ikonoborački car Lav V povjerio da predsjeda crkvenim odborom koji će teološkim argumentima opravdati ikonoboračku politiku. Poslije sinoda na kome je ikonoborstvo formalno obnovljeno, postavljen je za igumana manastira u kome su se "preodgajali" još uvijek ikonodulski monasi.
Jovana su njegovi suvremenici drzali izuzetno obrazovanim i rječitim čovjekom, spremnim da se upušta u duge i teške rasprave kojima je branio svoje stavove. Za vrijeme vladavine cara Mihaila II postao je privatni tutor njegovog sina Teofila, te se smatra da je upravo zahvaljujući njemu budući car postao vatreni ikonoborac. Godine 830. je poslan u diplomatsku misiju na dvor abasidskog kalifa al-Mamuna. Ona je završila neuspjehom, nakon koga je slijedila nova velika eskalacija bizantsko-arapskih ratova; s druge strane, Jovan je odatle donio detaljan plan kalifove palače u Bagdadu temeljem koje je bizantski car dao izgraditi repliku u Bitiniji.
U januaru 837. ga je Teofil imenovao patrijarhom. O njegovom stolovanju postoje prilično oskudni podaci, ali se pretpostavlja da je nastavio politiku svojih prethodnika i progonio ikonodule. Godine 843. ga je smijenila rođaka, carica Teodora, kao uvod u napuštanje ikonoborstva te zamijenila sa Metodijem. Jovan je nakon toga živio najmanje dvije decenije, te se posljednji put spominje 867.
- The Oxford Dictionary of Byzantium, Oxford University Press, 1991.
- J.B. Bury, A History of the Eastern Roman Empire from the Fall of Irene to the Accession of Basil I (A.D. 802–867), London, 1912.
| Prethodi: Antonije I |
Patrijarh Carigrada 837–843 |
Slijedi: Metodije I |