Leskovac – razlika između verzija
oznaka: vraćena izmjena |
|||
Red 82: | Red 82: | ||
Leskovac je sedište, najveći grad i nosilac razvoja [[Jablanički upravni okrug|Jablaničkog okruga]]. Udaljen je od [[Lebane|Lebana]] i [[Bojnik]]a 21 km, od [[Vlasotince|Vlasotinca]] 16 km, [[Medveđa|Medveđe]] 45 km i [[Crna Trava|Crne Trave]] 58 km. Sa centrima opština povezan je asfaltiranim regionalnim putevima. |
Leskovac je sedište, najveći grad i nosilac razvoja [[Jablanički upravni okrug|Jablaničkog okruga]]. Udaljen je od [[Lebane|Lebana]] i [[Bojnik]]a 21 km, od [[Vlasotince|Vlasotinca]] 16 km, [[Medveđa|Medveđe]] 45 km i [[Crna Trava|Crne Trave]] 58 km. Sa centrima opština povezan je asfaltiranim regionalnim putevima. |
||
{{collapse top|title= Demografske tablice}} |
|||
{| style="width:50%; background:none;" |
{| style="width:50%; background:none;" |
||
|- |
|- |
||
Red 143: | Red 144: | ||
|p2002=63185 |
|p2002=63185 |
||
}} |
}} |
||
{{collapse bottom}} |
|||
{{collapse top|title= Demografske tablice}} |
|||
{{Grafikon postoci |
{{Grafikon postoci |
||
|izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |
|izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |
||
Red 203: | Red 206: | ||
|prosekž=38.8 |
|prosekž=38.8 |
||
}} |
}} |
||
{{collapse top|title= Bottom}} |
|||
{{collapse top|title= Demografske tablice}} |
|||
{{DomaćinstvaNaseljaSrbija|5688|6662|9484|13048|16527|18497|20639|3123|4903|4325|5586|1688|757|182|42|21|12|3.06}} |
{{DomaćinstvaNaseljaSrbija|5688|6662|9484|13048|16527|18497|20639|3123|4903|4325|5586|1688|757|182|42|21|12|3.06}} |
||
Red 209: | Red 213: | ||
{{ZanimanjaNaseljaSrbija|11555|229|-|3|3123|376|742|2110|299|886|8970|116|-|6|2560|129|173|1553|227|462|20525|345|-|9|5683|505|915|3663|526|1348|132|155|1054|550|631|446|1|1|817|179|122|491|773|1537|228|3|1|410|311|277|1545|1323|2168|674|4|2|1227}} |
{{ZanimanjaNaseljaSrbija|11555|229|-|3|3123|376|742|2110|299|886|8970|116|-|6|2560|129|173|1553|227|462|20525|345|-|9|5683|505|915|3663|526|1348|132|155|1054|550|631|446|1|1|817|179|122|491|773|1537|228|3|1|410|311|277|1545|1323|2168|674|4|2|1227}} |
||
{{collapse bottom}} |
|||
== Kultura == |
== Kultura == |
Verzija na datum 8 maj 2024 u 23:54
Leskovac | |
---|---|
Koordinate: 42°59′53″N 21°56′46″E / 42.998056°N 21.946111°E | |
Država | Srbija |
Pokrajina | centralna Srbija |
Okrug | Jablanički okrug |
Površina | |
• Grad | 1025 km² |
Nadmorska visina | 228 m |
Stanovništvo | |
• Grad | 110.240 |
• Gustina | 108/km² |
• Metro | 148.206 |
Vremenska zona | UTC+1 (CET) |
• Ljeti (DST) | UTC+2 (CEST) |
Poštanski broj | 16000 |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Sajt | www.gradleskovac.org |
Leskovac je grad u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. u samom Leskovcu živelo je 110.240 stanovnika, dok je u opštini živelo 148.206 stanovnika. Poznat je po petorečju, pojavi retkoj u svetu, koja se nalazi u Leskovačkoj kotlini. Kao administrativni centar Jablaničkog okruga grad Leskovac ima više institucija u regionu.
Naselje datira još iz doba Rimskog carstva. U srednjem veku zvao se Glubočica pa Dubočica, a ime Leskovac grad je dobio po šumama leske tj. lešnika.
Geografija
Leskovac se nalazi u srcu prostrane i plodne leskovačke kotline (dugačke 50, a široke 45 km), na maloj reci Veternici, u podnožju brda Hisar (341 m), u centralnom delu leskovačke kotline.
Sredinom opštine prolazi reka Južna Morava, najveće pritoke i najznačajniji vodotoci su: Veternica, Jablanica, Vučjanka, Pusta Reka, Rupska reka. Leskovac je okružen i sa tri veštačka jezera Brestovačko, Barje (akumulacija za vodosnabdevanje grada) i Vlasinsko jezero.
U 144 naselja i samom gradu leskovačke opštine, prema poslednjim podacima, živi 162.000 stanovnika. Po broju naselja, leskovačka opština je najrazuđenija u Srbiji. Na svakom kilometru kvadratnom živi 158 stanovnika. Posle Niša, grad Leskovac u kome živi 78.030 stanovnika prema popisu iz 2002. godine, najveći je na jugu Srbije. Godišnja prosečna temperatura je 11,3 stepena C.
Leskovac leži na nadmorskoj visini od 228 metara, smešten sa još 300 naselja u plodnoj kotlini koja obuhvata 2250 km², koja je bila ogranak nekadašnjeg Panonskog mora. Oko kotline su planine Radan (1409 m),Goljak planina i Pasjača na zapadu, Kukavica i Čemernik (1638 m) na jugu i Babička gora (1098 m), Seličevica (903m) i Suva planina na istoku. Na severu se graniči sa niškom kotlinom a na jugu preko Grdeličke klisure sa vranjsko-bujanovačkom kotlinom.
Saobraćaj
Leskovac je saobraćajno čvorište, pruga je do Leskovca došla 1886. godine (dok je prugu gradio inženjer Svetozar Mašin u Leskovcu je neko vreme živela njegova supruga Draga Mašin, potonja kraljica Srbije, žena poslednjeg kralja iz dinastije Obrenovića Aleksandra), pruga je međunarodnog karaktera i njome putuju vozovi koji idu prema Vranju, Skoplju, Solunu i Atini. Kroz leskovačku kotlinu prolazi i veoma značajan auto-put E-75, koji spaja zapad i sever Evrope sa jugom Evrope i bliskim istokom. Tu su još i regionalni putevi koji vode do Prištine, Pirota i Bosilegrada. Leskovac je udaljen od najbližeg Niša 45 km, Beograda 280 km, Sofije 161, Skoplja 166 km, Atina 804 km.
U neposrednoj blizini grada nalazi se i Aerodrom „Mira“, a u neposrednoj blizini piste, nalazi se i Leskovački hipodrom.
- U blizini grada je i međunarodni, Niški aerodrom Konstantin Veliki.
Istorija
Najstariji tragovi života u ovom kraju potiču iz oko 6.200 godine p. n. e. Ovaj kraj su nastanjivali i živeli Dardanci, Tribali, Avari, Kelti, Rimljani, Vizantinci, a od VI i VII veka ga naseljavaju Sloveni. Iz tih vremena pronađeni su arheološki ostaci na Hisaru iznad Leskovca, na lokalitetu Gradac kod Zlokućana, u Maloj Kopašnici, u dolini Slatinske reke, na potezu Kale kod Grdelice itd. Na 30 km od Leskovca nalazi se veliko arheološko nalazište iz VI veka Caričin Grad, a vredni pronalasci i ostaci se čuvaju u leskovačkom gradskom muzeju. Na 15 km južno od Leskovca,u blizini Vučja,nalazi se višeslojni arheološki lokalitet Skobaljić Grad.
Naučnici tvrde da se istorija ovoga kraja može sigurnije pratiti od XII veka n. e. kada je srpski župan Stefan Nemanja od vizantijskog cara Manojla I Komnina dobio na poklon Dubočicu (kako je vekovima nazivana ova oblast) i zavetovao mu „Tebi budi u potomstvu tvojemu po tebi“, tako je Dubočica ušla u sastav Raške države kao samostalna oblast. Najstariji zapisani pomen Leskovca potiče iz XIV veka i tada se ovo mesto opisuje kao veliko selo. Iz vremena cara Dušana i neposredno posle toga pojedina sela u Dubočici pa i sam Leskovac bili su darivani manastirima: car Stefan Dušan, je 1348. godine dao na poklon manastiru Hilandaru selo Leskovac.
Tokom 1374. godine Dubočica je ušla u sastav oblasti kojom je upravljao srpski knez Lazar, a 1412. turski sultan Musa ostavio je pustoš u ovom kraju. 1454. godine vojvoda Nikola Skobaljić sa vojskom iz Dubočice do nogu je potukao tursku vojsku koja je krenula u pohod na Novo Brdo, nekoliko meseci kasnije na vodi Trepanji kod Kisline, turska vojska koju je lično predvodio sultan Mehmed II, porazila je ustanike a zarobljenog vojvodu Skobaljića nabila na kolac. Od tog 16. novembra 1454. pa sve do 11. decembra 1877. Leskovac je bio pod turskom vlašću.
Krajem XVIII veka, Leskovac je već centar velikog Leskovačkog pašaluka koji je obuhvatao celu teritoriju bivšeg sandžaka Aladži - Hisar (Kruševac) i Paraćin. Francuski geograf Ami Bue, 1837. godine piše da Leskovac ima 3000 kuća: 2400 hrišćanskih, 500 turskih, 30 ciganskih i 10 jevrejskih, ukupno 15.000 stanovnika.
U vreme Prvog srpskog ustanka u Leskovcu je pogubljen knez Stojan, to je uticalo da se veliki broj Leskovčana pridruži Karađorđevim ustanicima, na čelu ustanika iz leskovačkog kraja bio je Stojanov sin Momir Stojanović, vojvoda Ilija Petrović-Strelja, Nikola Mandrda, Sava Dedobarski, Cvetko Vranovački, Petar DŽida i dr. Ustanak u leskovačkom kraju je ugušen, a leskovački Ševsudin Abdi-paša je u Leskovcu pogubio tri stotine a u okolini nekoliko hiljada ustanika.
Godine 1841. na prostoru niške, leskovačke, pirotske i vranjske nahije izbija Milojeva i Srndakova buna (niška buna, leskovačka buna) sa ciljem da se oslobodi jugoistočni deo Srbije. Ustanak je bio slabo organizovan i brzo je bio slomljen što je dovelo do osvete i progona.
U vreme vladavine Turaka ovo mesto je bilo sedište nahije po imenu Dubočica. Oslobađanje od Turaka,Leskovac je dočekao kao jedan od najvećih zanatskih i trgovačkih centara u Srbiji. Sredinom 19. veka, beleži se da je Leskovac imao trinaest fabrika tekstila, pa je zato kasnije i dobio nadimak „Mali Mančester“(vidi Leskovac- razvoj industrije) koje se danas jako retko koristi. Razvoj kapitalizma pratio je i niz društve
Leskovac do izbijanja Drugog svetskog rata dostiže svoj zenit u privrednom razvoju i prema podacima iz 1938. godine sa 18.000 stanovnika ima moćnu tekstilnu industriju (vunena industrija u Leskovcu sa Vučjem i Grdelicom predstavljala 40% ukupne jugoslovenske tekstilne industrije), sa razvojem zanatstva i industrije jača i bankarstvo tako je u Leskovcu delovalo nekoliko bankarskih zavoda. Industrijalizacija i razvoj uslovili su i pionirske poduhvate, kao što je izgradnja hidroelektrane na reci Vučjanka - HE Vučje, 1903. godine (druga hidrocentrala u Srbiji). Međutim industrijski razvoj Leskovca početkom 20. veka imao je i svoju drugu stranu. Tako tadašnji mediji izveštavaju o stravičnim uslovima rada, kojima su izloženi zaposleni u leskovačkoj tekstilnoj industriji, među kojima se posebno ističe izveštaj o položaju dečjih radnika, koji je 1914. objavljen u Radničkim novinama, pod nazivom "Mali mučenici iz leskovačkih fabrika".[1]
Leskovac je 6. septembra 1944. bio meta savezničkog bombardovanja i tom prilikom je preživeo velika razaranja. Nakon oslobođenja 1944., Leskovac polako počinje da stagnira u svakom pogledu. Zbog dugogodišnje pogubne politike u posleratnom periodu, Leskovac danas je izgubio rejting naprednog industrijskog grada.
Tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, Leskovac i okolina su skoro svakodnevno bombardovani. U toku jednog naleta, 12.aprila 1999, pogođen je železnički most u Grdeličkoj klisuri i putnički voz, koji je u tom trenutku prelazio preko mosta. U ovom napadu stradalo je nekoliko desetina civila. Vidi Hronologija NATO bombardovanja SRJ.
Poreklo imena
Leskovac je dobio ime po Lesu sto je znacilo šuma. Nekada je taj prostor bio pod šumom ali je ona pokrčena i napravljeno je naselje.Takodje posojalo je i verovanje u boga šume pod imenom Les.
Leskovac danas
Leskovac je danas centar Jablaničkog okruga u čijem su sastavu i opštine Bojnik, Medveđa, Lebane, Vlasotince i Crna Trava, kao i naselja gradskog tipa Vučje, Grdelica. Iako ekonomski ozbiljno posustao, Leskovac je i dalje privredni i kulturni centar Jablaničkog okruga u kome, pored velikog broja osnovnih i srednjih škola, postoje dve više (Ekonomska i Tekstilna) i jedan fakultet - Tehnološki, koji obrazuje studente u sastavu Niškog univerziteta. Prema Zakonu o teritolijalnoj organizaciji Republike srbije od 28. decembra 2007, Leskovac je dobio status grada.
Demografija
Od 155.812 stanovnika na teritoriji grada, Srba je 147.414, Roma 6.989, Crnogoraca 284, Albanaca 23 i ostalih 1542. Sam grad ima 78.030 stanovnika. Od toga je 36.060 mlađih od 20 godina, 15.353 starijih do 70, a tridesetak starijih od 90 godina. Od ukupnog broja stanovnika, prema popisu iz 2002. godine, u Leskovcu živi oko 1000 žena više nego muškaraca. Prosečna gustina naseljenosti je 158 stanovnika na km² .
Leskovac je sedište, najveći grad i nosilac razvoja Jablaničkog okruga. Udaljen je od Lebana i Bojnika 21 km, od Vlasotinca 16 km, Medveđe 45 km i Crne Trave 58 km. Sa centrima opština povezan je asfaltiranim regionalnim putevima.
Demografske tablice
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
Demografske tablice
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo prema polu i starosti [3]
|