Olof Palme

Izvor: Wikipedia
Olof Palme
Olof Palme

Mandat
14. listopada 1969. – 8. listopada 1976.
Prethodnik Tage Erlander
Nasljednik Thorbjörn Fälldin

Mandat
8. listopada 1982. – 1. ožujka 1986.
Prethodnik  Thorbjörn Fälldin
Nasljednik Ingvar Carlsson

Rođenje 30. siječnja 1927.
Švedska Stockholm, Švedska
Smrt 1. ožujka, 1986.
Švedska Stockholm, Švedska
Politička stranka SSA
Supruga Lisbet Palme rođ. Beck-Friis

Potpis
Olof Palme Signature.svg

Sven Olof Joachim Palme (Stockholm, 30. siječnja 1927. - Stockholm, 1. ožujka, 1986.), švedski političar.

Palme je bio predsjednik Švedske socijaldemokratske stranke (SSA) od 1969. do 1986., te premijer Švedske u dva mandata. Prvi put je obnašao dužnost od 14. listopada 1969. do 8. listopada 1976., a drugi put od 8. listopada 1982. do 1. ožujka, 1986., kada je na njega počinjen atentat. Palmeovo ubojstvo bilo je prvo takvog tipa u novijoj švedskoj povijesti, tako da je na cijelu Skandinaviju imala onakav utjecaj kakav je atentat na Johna F. Kennedya imao na SAD.[1]

Rani život i obrazovanje[uredi - уреди]

Sven Olof Joachim Palme rođen je u Östermalmu, Stockholm, Švedska 30. siječnja 1927. Njegov otac bio je nizozemskog podrijetla, a majka Freiin von Knieriem podrijetlom je bila baltička Nijemica. [2] Unatoč pripadnosti visokoj srednjoj klasi i konzervativnom odgoju njegov politički svjetonazor bio je socijaldemokratski.[2] To je uglavnom efekt njegovih putovanja u Treći svijet i u SAD, gdje je tijekom 1940-ih vidio velike razlike u klasama i rasnu segregaciju.[2]

Palme je od 1947. do 1948. studirao u Ohiou gdje je u manje od godinu dana diplomirao sa A.B.-om.[3] Inispiriran radikalnom debatom među studentima, napisao je kritički esej o Hayekovom Putu prema ropstvu. Nakon autostopiranja po Americi, Palme se vratio u Švedsku gdje je studirao pravo na sveučilištu u Stockholmu. Tijekom studija Palme se uključio u studentsku politiku i postao član SFS-a. Godine 1951. postao je član socijaldemokratske studentske asocijacije u Stockholmu, iako se govorilo da tada nije dolazio na sastanke. Sljedeće godine izabran je za predsjednika SFS-a.

Palme je svoju socijalističku orijentaciju argumentirao sa tri činjenice:

Politička karijera[uredi - уреди]

Palme 1973.

Godine 1953., Palme je od strane tadašnjeg socijaldemokratskog premijera Tagea Erlandera pozvan da radi u njegov sekretarijat. Nakon dvije godine, 1955., Palme je postao član SSU-a, a 1958. izabran je za člana parlamenta.

Palme je od 1963. pa nadalje držao nekoliko visokih pozicija. Godine 1967. postao je ministar obrazovanja, a već sljedeće godine dobio je snažne kritike od strane ljevičarskih studenata koji su protestirali zbog vladinih planova o sveučilišnim reformama. Kada je Tage Erlander 1969. odstupio sa dužnosti, Palme je 14. listopada 1969. jednoglasno izarban za novog predsjednika socijaldemokratske stranke, te je naslijedio Erlandera na mjestu premijera.

Palme je, uz Raoula Wallenberga i Daga Hammarskjölda, postao najpoznatiji švedski političar XX. stoljeća zbog svojeg premijerskog mandata od 125 mjeseci, svojoj žustroj opoziciji SAD-u[4][5] i svom šokantnom atentatu.

Njegov protégé i politički saveznik Bernt Carlsson, koji je postavljen za UN-ovog izaslanika u Namibiji u srpnju 1987., također je doživio preranu smrt. Carlsson je preminuo u padu Pan Amovog leta 103 21. prosinca 1988., dok je bio na putu za svečanu ceremoniju potpisivanja u New Yorku sljedeći dan, na kojemu je Južna Afrika trebala dati nezavisnost Namibiji.

Olof Palme je svoje praznike provodio na otoku Fårö, koji je bio zatvoren za sve ljude koji nisu Šveđani.

Atentat[uredi - уреди]

Komemoracijska ploča na mjestu ubojstva Olofa Palmea
Glavni članak: Atentat na Olofa Palmea

Olof Palme često je bio bez tjelohraniteljske pratnje, te je i u noći kada je ubijen isto bio bez tjelohranitelja. Vraćajući se iz kina sa svojom suprugom Lisbet Palme, dok su prolazili centrom Stockholma, Palme i njegova supruga napadnuti su. Palme je u 23:21 primio fatalni metak u leđa, dok je drugi metak ozlijedio njegovu suprugu.

Policija je rekla da je jedan taksist svojim mobitelom podigao uzbunu. Dvije djevojke koje su sjedile u automobilu u blizini također su pokušale pomoći premijeru. Palme je brzo prevezen u bolnicu, no 1. ožujka 1986. u 00:01 bolnica je objavila da je premijer Palme preminuo od posljedica ranjavanja. Njegova supruga poslana je na njegu, te se oporavila od posljedica ranjavanja.

Palmeov zamjenik Ingvar Carlsson odmah je pruzeo poziciju premijera i predsjednika SSA-a.

Za ubojstvo premijera, 1988. optužen je Christer Pettersson, sitni kriminalac, no nakon žalbe Vrhovnom sudu oslobođen je. Mnogi danas ubojstvo premijera Palmea smatraju nerazjašnjenim sa mnogo otvorenih pitanja i teorija. Pettersson, koji je preminuo 2004., je unatoč prvobitnoj odluci osude priznao ubojstvo, no unatoč priznanju pušten je radi žalbe.[6] Njegova djevojka iz tog vremena, 2007. je otkrila nekoliko pisama u kojima je Pettersson priznao ubojstvo.[7]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Nordstrom, Byron (2000.). Skandinavija od 1500. University of Minnesota Press, str. 347. "Ubojstvo švedskog premijera Olafa Palmea u veljači 1986 u blizini Sergelstorgeta u Stockholmu, šokiralo je narod. Politički atentati su u Skandinaviji bili potpuna nepoznanica."
  2. 2.0 2.1 2.2 http://www.moljac.hr/biografije/palme.htm
  3. Kenyon College - [1]
  4. TIME: Švedski Olof Palme: "Neutralan, no glasan"
  5. Castro hvali švedska dostignuća
  6. Stručanjaci sumnjaju u ponovno otvaranje Palmeovog slučaja.
  7. Sitni kriminalac je ubio Palmea

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Prethodnik:
Gösta Skoglund
Ministar komunikacija
1965. – 1967.
Nasljednik:
Svante Lundkvist
Prethodnik:
Ragnar Edenman
Ministar obrazovanja
1967. – 1969.
Nasljednik:
Ingvar Carlsson
Prethodnik:
Tage Erlander
Premijer Švedske
14. listopada 1969. – 8. listopada 1976.
Nasljednik:
Thorbjörn Fälldin
Prethodnik:
Tage Erlander
Predsjednik SSA-a
1969. – 1986.
Nasljednik:
Ingvar Carlsson
Prethodnik:
Thorbjörn Fälldin
Premijer Švedske
8. listopada 1982. – 1. ožujka, 1986.
Nasljednik:
Ingvar Carlsson