Esej
| Književnost |
| Osnovni oblici |
| Roman · Pjesma · Drama Kratka priča · Pripovjetka |
| Osnovni žanrovi |
| Epika · Lirika · Drama Romansa · Satira |
| Mediji |
| Performans (predstava) · Knjiga |
| Tehnike |
| Proza · Stih |
| Historija |
| Drevna (antička ·grčka ·rimska) Srednjovjekovna (bizantska) ·Renesansna ·Barokna |
| Književnost po jezicima i porijeklu |
| Albanska ·Američka ·Arapska Australska ·Bosanskohercegovačka ·Crnogorska |
| Rasprave |
| Kritika ·Teorija ·Časopisi |
Esej je kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuje različita tematika, bilo iz života ili iz znanosti, na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje, ali također ima i sposobnost umjetničkog oblikovanja. Naziv "esej" dolazi od francuske riječi essai, što znači ogled. U eseju do izražaja dolazi osobni stav pisca, njegov izbor problema o kojima piše i njegov vlastiti način izlaganja i zaključivanja, ali moraju biti prisutne i vrijednosti koje pripisujemo znanosti i filozofiji: određena dosljednost u zaključivanju, uviđanje važnosti nekih tema i sklonost prema misaonoj razradi problematike. Esej je često posvećen upravo književnosti, pa se njemu na umjetnički vrijedan način obrađuju teme kojima se bavi znanost o književnosti. Začetnik esejističke proze je Michel de Montaigne, koji u svojem djelu Eseji obrađuje najrazličitije teme na način svojstven esejističkom pristupu.