José Figueres Ferrer

Izvor: Wikipedia
José Figueres Ferrer
José Figueres Ferrer

Mandat
8. svibnja 1948. – 8. studenog 1949.
Prethodnik Teodoro Picado Michalski
Nasljednik Otilio Ulate Blanco

Mandat
8. studenog 1953. – 8. svibnja 1958.
Prethodnik  Otilio Ulate Blanco
Nasljednik Mario Echandi Jiménez

Mandat
8. svibnja 1970. – 8. svibnja 1974.
Prethodnik  José Joaquín Trejos Fernández
Nasljednik Daniel Oduber Quirós

Rođenje 25. rujna 1906.
Kostarika San Ramón, Kostarika
Smrt 8. lipnja 1990.
Kostarika San José, Kostarika
Politička stranka PLN
Supruga Henrietta Boggs Long
Karen Olsen Beck
Vjera agnostik

Potpis
Firma Jose Don Pepe Figueres Ferrer.jpg

Don José "Pepe" María Hipólito Figueres Ferrer (San Ramón, 25. rujna 1906. - San José, 8. lipnja 1990.) je bio kostarikanski veleposjednik i političar, predsjednik Kostarike u čak tri navrata. Tokom svojih mandata, Figueres je ukinuo vojsku, nacionalizirao banke te ženama i crncima dao pravo glasa.

Figueres je školovan na sveučilištima u Kostariki i Meksiku, a jedno je vrijeme studirao i na MIT-ju. Nakon povratka u Kostariku, Figueres se odlučio baviti poljoprivredom te je osnovao plantažu kave i bavio se uzgojem biljaka. Kada je u srpnju 1942. javno kritizirao vladu Rafaela Calderóna, bio je prisiljen dvije godine boraviti u egzilu u Meksiku.

Kada je 1948. godine Calderón izgubio izbore od Otilija Ulatea, Zakonodavna skupština je glasovanjem poništila izbore želeći, dakako, vratiti Calderóna na vlast. Figueres, koji je na svojoj plantaži u blizini Cartaga imao oružja i steljiva, poveo je narodni ustanak protiv Calderóna. Dvomjesečni građanski rat završio je porazom snaga Rafaela Calderóna, unatoč podršci koju su ove dobivale od nikaragvanskog diktatora Anastasija Somoze Garcíje. Na čelo države došla je vojna hunta na čelu s Figueresom, a ubrzo je sazvana i Ustavotvorna skupština koja je donijela novi ustav, kojim se ukida vojska i daje pravo glasa ženama. Godine 1949., Figueres je dobrovoljno predao vlast Ulateu, koji je nastavio s procesom nacionalizacije.

Godine 1953., Figueres je osnovao Stranku nacionalnog oslobođenja i na predsjedničkim izborima iste godine odnio više nego uvjerljivu pobjedu. Obećao je da će država voditi proameričku politiku. Figueres je bio antikomunist i socijaldemokrat, a tokom svog mandata je proveo brojne socijalne i ekonomske reforme. Kada je 1955. godine Nikaragva izvršila invaziju na Kostariku, Figueres je tražio pomoć od Organizacije američkih država. Uz materijalnu pomoć Sjedinjenih Država, Kostarika je uspješno odbila invaziju.

Između 1958. i 1970. godine, dakle između svog drugog i trećeg mandata, Figueres je radio u nekolicini UN-ovih agencija, napisao nekoliko članaka o kostarikanskoj i karipskoj politici te radio kao gostujući profesor na Harvardu i Sveučilištu u New Yorku. U tom se periodu identificirao kao pobornik Johna Kennedyja i žustri protivnik svake diktature, a u Latinskoj Americi je postao simbol "demokratske ljevice". Njegov treći i posljednji mandat na čelu Kostarike bio je kontroverzan jer je 1972. godine u Kostariku pozvao Roberta Vescoa, američkog financijera i bjegunca. Figueres je također bio jedan od prvih latinoameričkih čelnika koji je uspostavio diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom i otvoreno zagovarao povratak Castrove Kube u punopravno članstvo u OAD. Kada je 1974. odstupio, otvoreno je podržavao sandiniste u Nikaragvi.

Preminuo je 8. lipnja 1990. godine.