Farski Otoci

Izvor: Wikipedia
Farski Otoci
Føroyar
Færøerne
Zastava Grb
Državna himna: "Tú alfagra land mítt
Ti moja prelijepa zemljo
"
Glavni grad
i najveći grad
Tórshavn
62°00′0″N06°47′0″W
Službeni jezici farski, danski
Etničke grupe 91,7% Farerci
5,8% Danci
0,4% Islanđani
0,2 % Norvežani
0,2% Poljaci
Demonim Farerci
Vlada Parlamentarna demokracija u okviru ustavne monarhije
 -  Monarh Margrethe II
 -  Visoki komesar Dan M. Knudsen
 -  Premijer Kaj Leo Johannesen
Autonomna provincija Kraljevine Danske
Površina
 -  Ukupno 1.399 km2 (180..)
Stanovništvo
 -  Popis iz 2014  48.308 [1]
 -  Gustoća 35/km2 (176..)
BDP (PPP) procjena za 2006
 -  Ukupno 2,2 mrld. $ (nerangiran.)
 -  Per capita 45.250 $(2006 proc.) (nerangiran.)
HDI (2006) 0,9431
Greška: Pogrešan unos  15..
Valuta Farska kruna² (DKK)
Vremenska zona GMT
 -  Ljeti (DST) EST (UTC+1)
Pozivni broj 298
Web domena .fo
1. Informacije za Dansku uključuju Farske Otoke i Grenland.
2. Valuta, na kojoj su štampani farski motivi, se izdaje zajedno s danskim krunama i koristi iste sigurnosne tehnike, veliučine i standarde kao danske kovanice i banknote. Farski krónur (jednina króna) koriste danski ISO 4217 kod "DKK".

Farski ili Ovčji otoci su otočna skupina u sjevernom Atlantiku između Škotske, Norveške i Islanda. Od 1948. godine autonomna su regija Danske s nadležnošću u svim područjima osim obrane i vanjskih poslova.

Ime[uredi - уреди]

Føroyar je izvorni Ferojski naziv, dok bi isto na danskome jeziku glasilo Færøerne gdje oba imena imaju isto značenje — ovčji otoci. U hrvatskome jeziku još uvijek nema potpune suglasnosti oko njihovoga imena te se tako nazivaju još i Ovčjim, Farskim, Ferskim, Ferojskim, i Ferinškim otocima, a često se umjesto otoka koristi i riječ otočje).

Povijest[uredi - уреди]

Mjesto Kvívík, 1900. godina

Rana povijest[uredi - уреди]

Postoji mogućnost da su ljudi prvi puta stupili na otoke krajem 6. ili u 7. stoljeću. Bili su to irski redovnici, no nedvojbenih podataka o tome nema.

Prvi stanovnici bijahu norveški Vikinzi koji su, nakon tiranije svoga kralja Haralda, koji je silom želio ojačati svoju vlast na račun lokalnih vladara-kraljeva, takozvanih konunga, krenuvši put zapada, naišli na nenastanjeno kopno, u svemu slično njihovoj domovini Norveškoj, samo bez kraljevske diktature. I dok su mnogi krenuli dalje na zapad, ili, bolje rečeno, sjeverozapad, prema Islandu, dio ih je odlučio ostati ovdje i započeti novi život u novoj koloniji koja svoju povijest piše od 9. stoljeća.

No, i ovdje postoje neke sumnje. Glavni izvor za povijest prije 14. stoljeća je takozvana Færeyinga Saga (Føroyarska saga) nastala u 13. stoljeću. Ona govori o čovjeku Grímru Kambanu koji je, prema sagi, došao ovdje prije Norvežana. Ime Grímr je nordijsko, ali prezima Kamban je irskoga podrijetla, što je namećalo pitanje je li on Irac ili Nordijac? Drži se da bi mogao potjecati i s Britanskih otoka gdje se stanovništvo irskoga i nordijskoga podrijetla već pomiješalo. Pretpostavlja se i da su se i Norvežani koji su pobjegli od Haralda, odlučili za ove otoke jer su otprije za njih znali, dakle, netko je morao biti na njima. Sa sigurnošću se može reći da su krenuli put Islanda jer su pouzdano znali da je onamo otok.

Saga još svjedoči o političkom uređenju: nordijska tradicija s parlamentom Alþing, odnosno Alting je i ovdje nazočna. To su javne skupštine na kojima su imali pravo glasa svi slobodni ljudi, a na njima su se donosili zakoni.

Prihvaćaju kršćanstvo krajem 10. stoljeća sa stolnom crkvom u Kirkjubøuru na južnome dijelu Streymoya. Spominju se čak 33 biskupa.

Karta Otoka iz 1673.

1035. gube svoju samostalnost i postaju dio Kraljevine Norveške. Norveška kontrola se nastavila do 1380. godine, kada je Norveška ušla u uniju sa Danskom, koja se kasnije pretvorila u duplu monarhiju Danska-Norveška. Reformacija crkve je došla na otoke 1538. godine. Kada je Danska napustila Norvešku sporazumom u Kielu 1814., Danska je zadržala vlast na Føroyaru.

Monopol u trgovini na otocima je ukinut 1856. Od tada, zemlja razvija samostalnu ribolovnu pomorsku flotu. 1888. se probudila nacionalna svijest stanovnika otoka oko borbe za ferojski jezik. Poslije 1906. sve više se javljala nacionalna svijest kod stanovnika pojavom političkih stranaka na otocima.

Za vrijeme drugog svjetskog rata 12. travnja 1940., Føroyar je okupirala britanska vojska poslije invazije Danske od strane nacističke Njemačke. Vojska je došla na otoke kako bi spriječila možebitni pokušaj Nijemaca da okupiraju i Føroyar. 1942.-43., britanski kraljevski inžinjeri sagradili su jedinu zračnu luku na otocima (Vágar). Poslije rata je vraćena Danskoj kontrola nad otocima, ali su 1948. godine Føroyar dobili veliku autonomiju. Odbili su zajedno s Danskom ući u Europsku ekonomsku zajednicu 1973. godine. Otoci su doživjeli ekonomsku krizu propadanjem ribarske industrije početkom 1990-ih i od tada ulažu dosta napora u promjeni gospodarstva.

Zemljopis[uredi - уреди]

NASA, fotografija Otoka

Føroyar su grupa od 18 otoka, zapadno od sjeverne Europe, između Norveškoga mora i sjevernog Atlanskog oceana, na pola puta između Norveške i Islanda. Kordinate su 62°00′ SGŠ 06°47′ ZGD. Površina otočja iznosi 1.399 km², uključujući rijeke i jezera, i sa obalom od 1.117 km. Jedini nenaseljeni otok je Lítla Dímun.

Føroyar imaju hladnije ljeto i blagu zimu, uglavnom je uvijek oblačno i česte su pojave magle i dosta je vjetrovito. Iako je sjeverna zemlja, zbog Golfske struje klima je amelioratedna. Otočja su pretežno strma i bez vegetacije. Føroyar imaju najstrmije morske litice u Europi. Najniža točka je 0, dok je najviša 882 m iznad mora. Zbog litica gradnja prometnica je otežana, ali tek odnedavno je počela izgradnja tunela.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Većina stanovništva čini Ferojci, od skandinavskog ili keltskog porijekla. Stanovništvo (Ferojci) govori ferojskim, sjevernogermanskim jezikom sličnim islandskom po očuvanju osobina iz ranijih razdoblja jezičnog razvoja, čemu je svakako pogodovala otočna izoliranost. Također govore i danskim jezikom, te engleskim, pogotovo stanovništvo iz većih mjesta i mlađi, koji uče engleski u školama.

Stanovništvo otoka je rašireno po cijeloj zemlji i do prije nekoliko desetljeća nije bilo urbanizacije stanovništva. Industrijalizacija zemlje je bila decentralizirana, pa je i stanovništvo ostalo ruralno. Opet, sela sa lošim lukama i nepovoljnim lokacijama su bile žrtve modernizacije od poljoprivrede do ribarstva, gdje u nekadašnjim poljoprivrednim dijelovima nema mladih ljudi. Dijelovi kao što su: Fugloy, Svínoy, Mykines, Skúvoy i Dímun, loše su povezani sa ostatkom zemlje, zbog nepredvidljivih vremenskih prilika koje mogu zaustaviti promet.

Politika[uredi - уреди]

Administrativna podjela Otoka

Otočja su administrativno podijeljena na 34 općine sa oko 120 gradova i sela. Tradicionalno postoje i 6 regija (sýslur):

Norðstreymoyar valdømi - sjeverni Streymoy. Bira se 2 člana parlamenta.
Suðurstreymoyar valdømi - južni Streymoy, Hestur, Koltur i Nolsoy. Bira se 8 članova parlamenta.
  • Suðuroyar sýsla og valdømi - Suðuroy. Bira se 4 člana parlamenta.
  • Vága sýsla og valdømi - čine otoci Vágar i Mykines. 2 Bira se 2 člana parlamenta.
Sjedište Vlade

Danas se izbori održavaju na općinskom nivou, na nacionalnom (za føroyarski parlament Løgting), kao i za danski parlament Folketing. Za føroyarski parlament, izbori su podijeljeni na 7 izbornih jedinica, podijeljenih na regije (6), dok je Streymoy podijeljen na sjeverni i južni dio (Torshavn regija).

Vlada na Føroyaru ima zakonodavnu vlast za pitanja od lokalnog značaja. Premijer se zove Løgmaður, dok se ostali ministri zovu landsstýrismaður.

Føroyarska skupština zove se "Løgting". Nalazi se u predjelu glavnog grada Tórshavna zvanom Tinganes.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Poslije velike ekonomske krize na početku 1990-ih, koja je došla uslijed loših ulova i lošeg upravljanja ekonomijom, Føroyar se je vratio na pravi put. Nezaposlenost je 1998. bila 5%, a 2006. je svedena na 3% (jedna od najmanjih u Europi). Ipak, zbog potpune zavisnosti od ribolova, ekonomija je i dalje ranjiva. Stanovnici se nadaju da će izgradnja novih postrojenja za preradu ribe doprinjeti jačanju gospodarstva. Izvorišta nafte oko Otoka daju nadu, kao i veće zalihe, za oporavak gospodarstva.

Od 2000. godine, započeti su novi projekti u informacijskim tehnologijama i biznisu radi poticanja novih ulaganja. Rezultati ovih projekata su nepoznati, ali sa nadom da će donijeti kvalitetniju tržišnu ekonomiju na Otoke.

Mala nezaposlenost ne znači da se ekonomska situacija na Otocima poboljšava. Mnogo mladih se nakon završetka studija preseli u Dansku ili druge europske zemlje. Zbog toga na Otocima ostaje pretežno starije stanovništvo, od kojeg veći dio nema odgovarajuće znanje upodručju informacijskih tehnologija (IT).

  • Ukupni BDP: 1 milijarda $.
  • BDP - stvarni rast: 10% (2001.)
  • BDP po stanovniku - 22.000 $ (2001.)

Promet[uredi - уреди]

Zračna luka

Zračna luka Vágar je jedina zračna luka u zemlji. Zbog svog planinskog reljefa i relativno male površine Føroyar, nije moguć veliki promet sa puno zemalja svijeta. Oko 80% stanovništa su povezani tunelima ispod oceana, mostovima što spaja tri najveća otoka i tri veća otoka na sjeveru, dok su dva velika otoka na jugu povezana brzim i modernim trajektima. 458 km dobrih puteva povezuju svako selo, osim na sedam manjih otoka, koji imaju po jedno selo.

Religija[uredi - уреди]

Crkva u Gøti

Religija na Føroyaru je dio luteranskog pokreta. Druga religija po zastupljenosti je baptistička zajednica.

Prema službenim statistikama iz 2002. godine, 84,1% su vjernici državne crkve "Føroyarske narodne crkve" (Fólkakirkjan), luteranske crkve.

Kršćanstvo je došlo na otoke oko 1000. godine. Na početku pod Norveškom, Føroyar je pripao Danskoj 1523. Zadnji katolički biskup (Amundur Olavson) je zamijenjen s prvim luteranskim biskupom (Jens Gregersøn Riber) 1540. godine.

Prema legendi, oko 1000. godine, kralj Norveške je rekao Sigmundu da otiđe brodom na Føroyar. Sigmund je rekao da moraju 18 otoka (koja čine Føroyar) načini kršćanskim, što je i uradio prema legendi. Prva katolička crkva je osnovana tek oko 1100. godine.

Sport[uredi - уреди]

Nogometna reprezentacija Føroyara i klubovi iz Nogometne lige Farskih Otoka sudjeluju na europskim natjecanjima.

Stanovnici ovih otoka se natječu i u "seoskim" sportovima u kojima se zahtijeva izdržljivost, poput nošenja bačava, penjanja po deblu, držanja betonskih blokova (a može ih se vidjeti na europskim satelitskim postajama).

Nordijska kuća[uredi - уреди]

Nordijska kuća je najvažnija kulturna institucija na Føroyaru. Ima za cilj promociju nordijske i føroyarske kulture, što lokalno, što u drugim Nordijskim zemljama. Erlendur Paturson (1913.-1986.), føroyarski član Nordijskog vijeća, dao je ideju za izgradnju takve ustanove na otoku. Natječaj je održan za izgradnju 1977. sa 158 prijavljenih radova. Izabran je rad Ole Srena iz Norveške i Kolbrune Ragnarsdottir sa Islanda. Držeći se tradicije, arhitekti su zamislili da zgrada ima oblik kuće vilenjaka. Zgrada je jedna od najljepših u Skandinaviji. Kuća je otvorena u Torshavnu 1983. Nordijska kuća je pod upravom kulturne organizacije pod Nordijskim savjetom ministara. Njome upravlja odbor od 8 članova, 3 sa Føroyara i 5 iz drugih zemalja Skandinavije. Direktor kuće određuje odbor na razdoblje od 4 godine.

Zanimljivosti[uredi - уреди]

Za vrijeme drugog svjetskog rata, odnosno od 1941. do 1945. bili su pod britanskom okupacijom.

Električni napon je na 230 V i 50 Hz.

Føroyarska vladarica je danska kraljica Margareta II., odnosno punim imenom Margareta Aleksandrina Þórhildur Ingrid Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Национална агенција за статистику [1]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]