Katedrala u Vicenzi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Santa Maria Annunciata
{{{opis_slike}}}
Lokacija Vicenza, Piazza Duomo, Italija
Koordinate 45° 32′ 50.59″ N, 11° 32′ 52.28″ E
Godine izgradnje 5.19. vijek
Renoviran 21. vijek
Religija katoličanstvo
Arhitektonski stil gotika, renesansa, neogotika

Katedrala u Vicenzi (pravim imenom Santa Maria Annunciata) je katedrala u sjevernotalijanskom gradu Vicenzi.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Historija crkve počela je još za ranokršćanstva u 5. vijeku. Nakon provale Huna, proširena je u brodnu trobaziliku. Početkom 7. vijeka, za pontifikata biskupa Oronzia, počela je prva restauracija i dogradnja koja je kasnije doživjela brojne izmjene, ali je građevina u globalu dobila današnje dimenzije.[1]

Potres iz 1117. i pljačkaška kampanja trupa Friedricha II., cara Svetog Rimskog Carstva, pridonijeli su promjenama u izgledu crkve.[1] Današnji izgled uglavnom je rezultat intervencija provedenih tokom 15. vijeka (14441467) od gradnje gotičke fasade, za koju se vjeruje da je djelo Domenica da Venezia, do uređenja kapela i apside iz 13. vijeka.

Gradnja apside katedrale započela je 1482. po projektu Lorenza da Bologna, ali ni 1531. još nije bila dovršena. Prvo privremeno stavljanje pod krov napravljeno je 1540. godine, nakon što se pojavila mogućnost da bi se u Vicenzi održao Ekumenski koncil (održan u Trentu kao tridentski).[2] Na kraju je komuna Vicenza tek 1557. dobila dopuštenje od Mletačke Republike da može raspolagati sredstvima koja je još na početku tog vijeka dao biskup Zeno, za tu namjenu, te stoga i mogućnost da dovrši radove.[2]

Slavni Andrea Palladio osmislio je glavni oltar, grobnicu za biskupa Girolama Bencuccija, sjeverni portal, tambur i kupolu.[1] Nakon nekih neogotičkih intervencija provedenih sredinom 19. vijeka, za vrijeme Drugog svjetskog rata katedrala je bombardirana i djelomično razorena, tako da se njezina restauracija rastegla do 2002. godine.[1]

Paladijeva kupola[uredi - уреди | uredi izvor]

Projekt za nju je najvjerojatnije djelo Andrea Palladija, a izvedena u dvije faze. U prvoj od 1558. do 1559. podignut je tambur iznad prozora i napravljen vijenac, a u drugoj od 1564. do januara 1566. i sama kupola.[2] Karakteristična forma lanterne, pomalo apstraktne i lišene dekoracija, replika je onog što je napravio za venecijanski San Giorgio Maggiore. Palladio je do tog došao radivši na rekonstrukcijama antičkih hramova centralnog tlocrta, kao što je Romulov hram na Via Appia.[2]

Paladijev portal[uredi - уреди | uredi izvor]

Paolo Almerico je 1560. zatražio dozvolu od katedralnog savjeta da o svom trošku podigne sjeverni portal katedrale, prema kapeli sv. Ivana Krstitelja. Isti Almerico je nekoliko godina kasnije angažirao Palladija da mu izgradi vilu Rotondu. Portal je dovršen i svečano otvoren 1565. godine, najvjerojatnije povodom inauguracije biskupa Mattea Priulija.[3] Iako za taj portal nema nikakvih dokumenata, niti orginalnih paladijevih crteža, to djelo se na bazi stilskih analiza pripisuje njemu jer liči na bočni portal venecijanske bazilike San Pietro di Castello koji je Palladio izveo 1558. godine.[3]

Kupola i portal su 1994. uvršteni na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao objekti lokaliteta Historijski centar Vicenze i Palladijeve vile.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]