Tlocrt

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Forma Urbis Romae, tlocrt grada Rima urezan u kamenu u mjerilu 1:240, izvorno se nalazio u Vespazijanovu Hramu Mira. Izrađen je početkom 3. vijeka. [1]

Tlocrt je naziv za crtež pojedinih etaža građevnog objekta projiciranjem njegovih kota na papir ili koju drugu ravnu plohu (npr. kamena ili metalna ploča). U širem značenju riječi, pojam tlocrt se odnosi ne samo na zasebne objekte, već i na prikaz kota prizemnih etaža većih arhitektonskih sklopova, od pojedinih sektora do prikaza čitavog naselja.[2]

Projektiranje složenijih zgrada i arhitektonskih sklopova od samoga je početka zahtijevalo detaljnu prethodnu skicu, pa su graditelji uz presjeke i skice arhitektonskih i dekorativnih detalja, vjerojatno još od 4. milenija pne. izrađivali i tlocrte. Tlocrt je, naime, najvažniji od svih nacrta.[3] U baroku su značajniji graditelji posjedovali kolekcije tlocrta svojih i tuđih građevina. U 19. vijeku standardizirana su mjerila tlocrta za izvedbu zgrada:

  • situacioni tlocrt - 1:500
  • detaljni tlocrt - 1:200
  • urudžbeni tlocrt - 1:100
  • izvedbeni tlocrt - 1:50


Od tada je ustaljeno i označavanje detalja kao što su različite boje za pojedine vrste građevnog materijala, znakovi za pojedine vrste instalacija i dr.[4] Tlocrt nastao prigodom snimanja već postojećih objekata naziva se naknadni.

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Pescarin 2003., str. 49.
  2. Šenoa 1964., str. 431.
  3. Müller/Vogel 1999, str. 17.
  4. Šenoa 1964., str. 431.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999.
  • Pescarin 2003 – Sofia Pescarin: Rome, Vercelli, 2003.,
  • Šenoa 1964 – Zdenko Šenoa: Tlocrt, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966.