Za vrijeme vladavine Napoleona nad Venecijom, samostan je pretvoren u vojni garnizon. To je međutim ostao i nakon pada Napoleona, za vrijeme vlasti Austrije i Kraljevine Italije. Na sjevernoj strani otoka izgrađena je kompletna luka s molovima, skladištima i servisima. Na taj način otok San Giorgio Maggiore mogao je lako djelovati kao slobodna luka (porto franco). Godine 1951. vlada Italije dala je otok i sve njegove objekte na korištenje Fondaciji Cini koja je osnovana s namjerom da se brine za održavanje, obnovu i pravilno korišćenje velikih kulturnih dobara. Fondacije je 1954. s tom svrhom izgradila otvoreni amfiteatar Teatro Verde. Od tadq je otok pozornica za brojne operne i teatarske predstave. Na otoku paralelno s Fondacijom Cini radi i Nautička škola, a kompleks objekata na otoku povremeno je i mjesto za političke sastanke najvišeg svjetskog ranga.