Coordinates: 45°24′54″N 12°20′27″E / 45.414928°N 12.340866°E / 45.414928; 12.340866

Sacca Sessola

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sacca Sessola
Sacca Sessola na mapi Veneta
Sacca Sessola
Sacca Sessola
Koordinate: 45°24′54″N 12°20′27″E / 45.414928°N 12.340866°E / 45.414928; 12.340866
Država Italija
Regija Veneto
Površina
 • Ukupno0,175 km²

Sacca Sessola (zvana i Isola delle Rose ili Otok ruža) je umjetni otok u Venecijanskoj laguni koji leži južno od Giudecce u Veneciji. Na otoku je bila smještena bolnica za plućne bolesti "Achille De Giovanni" sve do 1980. kada je otok napušten.[1]

Karakteristike[uredi | uredi kod]

Sacca Sessola je umjetni otok (sacca od vreća, za venecijance znači umjetan), izgrađen od 1860. do 1870. godine, od materijala dobivenog produbljivanjem kanala Ramo za potrebe nove trgovačke luke u Veneciji (Santa Marta).[1] Dug je 520 i širok 360 metara, ima 17,5 hektara i najveću visinu od 4 metra. Po rezultatima popisa iz 2001. nije imao nijednog trajnog naseljenika.[2]

Historija[uredi | uredi kod]

Otok je do 1892. upotrebljavan je kao skladište nafte, nakon čega je odlučeno da se na otoku podigne bolnica za zarazne bolesti. Kad su konačno 1913. izgrađeni svi bolnički objekti, došlo je do prenamjene objekta. Nakon posljednje velike epidemije kolere u Veneciji 1911. godine, splasnuo je strah od zaraznih bolesti, ali tada se kao nova pošast pojavila tuberkuloza. Godine 1914. stoga je otvorena državna bolnica "Tubercolosario San Marco" za plućne bolesti i tuberkulozu.[1] Kasnije, 1921. izgrađena je i crkva u neoromaničkom stilu, velik dio otoka pretvoren je u park, a 1936. izgrađena je nova zgrada bolnice "Achille De Giovanni" koja se radila do februara 1980. godine.[1] Sacca Sessola je 1995. data u koncesiju UNIDO-vom Međunarodnom centru za pomorske nauke i tehnologiju[1] koji je trebao pretvoriti otok u istraživački centar. Ipak, do danas je napravljeno malo u obnovi objekata koje su uništavali vandali, tako da je trenutno zabranjeno pristajanje uz otok bez posebne dozvole.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]