Chioggia
|
Cióxa |
|
|---|---|
 |
|
| Koordinate: 45°12′N 12°19′E / 45.200°N 12.317°E | |
| Država |  Italija |
| regija | Veneto |
| provincija | Venecija (VE) |
| frazioni | Brondolo, Borgo San Giovanni, Cà Bianca, Cà Lino, Cà Pasqua, Cavanella d'Adige, Isolaverde, Sant'Anna di Chioggia, Sottomarina, Valli |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Giuseppe Casson |
| Površina | |
| - Ukupna | 185 km² |
| Visina | 2 |
| Stanovništvo (2010.) | |
| - Grad | 50 674 |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 30015 |
| Pozivni broj | 041 |
| Karta | |
Chioggia (venecijanski: Cióxa, latinski: Clodia) je ribarski gradić pored Venecije (oko 25 - 50 km), u Venetu. Grad se smjestio na južnom ulazu u Venecijansku lagunu na malom istoimenom otoku, i većem Sottomarini, preko kojeg je spojen s kopnom.
Historija[uredi - уреди | uredi izvor]
Chioggia i Sottomarina nisu bile poznate u antici, iako Plinije usput spominje Chioggiu kao Clodiu. Ime grada se mijenjalo, ovisno o povijesnom razdoblju, tako se zvao: Clodia, Cluza, Clugia, Chiozza i Chioggia. [1] Jedan od najstarijih dokumenata u kojem se navodi ime Chioggia datira iz 6. st., tada je bila grad u sastavu Bizanta. Chioggiu je sravnio sa zemljom kralj Pippin iz Italije u 9. stoljeću.
Potom je grad obnovljen kao naselje solana. U srednjem vijeku postojala su dvije Clugie; Clugia major (Velika Clugia) i Clugia minor (Mala Clugia) pješčana barijera oko 600 m dalje u Jadranskom moru.
Kao slobodni grad i sjedište biskupije Chioggia je od 1110 godine igrala značajnu ulogu u tzv Ratu za Chioggiu između Venecije i Genove. Grad je isprva 1378 godine, osvojila Genova, pa potom u junu 1380 godine Venecija. Od tada je Chioggia u sastavu Mletačke republike.
Gradske znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]
Chioggia je Venecija u minijaturi, sa svega par kanala od kojih je najveći kanal Vena, i malim uskim uličicama (kaletama, lokalno zvanim calli). Chioggia ima nekoliko srednjovjekovnim crkava, koje su sve temeljno rekonstruirane u 16 - 17. stoljeću za najvećeg prosperiteta grada.
Crkva Svete Marije, izgrađena je u 11. stoljeću, od 1110 je katedralna crkva grada, temeljno je preuređena u duhu baroka, 1623 godine prema nacrtimaarhitekta Baldassarea Longhene.
Crkva sv. Andrije (iz 18. stoljeća) ima zvonik iz 11 -12. stoljeću, to je jedan od najstarijih osmatračkih tornjeva na svijetu. U unutrašnjosti crkve nalazi se oltarna slika Raspeće Krista Jacopa Palme Starijeg.
Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]
Sve do 19. st, žene iz Chioggie nosile su osebujni tip pregača koji se mogao toliko podići da je služio i kao veo. Chioggia je poznata po čipkarstvu, poput obližnjih otoka iz lagune Pellestrina i Burana.
Chioggia je poslužila kao idealna scenografija velikom venecijanskom komediografu Carlu Goldoniju za njegove Le baruffe chiozzotte, komedije u kojima su glavni likovi, glasni ribari iz Chioggie, sa svojim svađama i podbadanjima. ( baruffa = svađa, podbadanje, chiozzotte = deminutiv od Chioggia, dakle iz Chioggice).
- Chioggia je bila vrlo dragi motiv, značajnog hrvatskog slikara Emanuela Vidovića, koji je dio svoje mladosti i školovanja proveo u Chioggi.
Poznati sugrađani[uredi - уреди | uredi izvor]
- John Cabot, veliki engleski moreplovac i istraživač iz XV st.
- Rosalba Carriera, venecijanska slikarica, portretistica iz XVII- XVIII st.
- Gioseffo Zarlino, muzičar i teoretičar i XVI st.
Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]
Ribarstvo je od antike najznačajnija privredna grana u gradu. Ostale važne grane su tekstilna industrija, ciglane i čeličana u Sottomarini. Chioggia je i značajan turistički centar, sa svojih 60 hotela i 17 kampova.
- Chioggia je dobila ime po vrsti maslačka (radiča).
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]
|
|||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||
