Baranjsko Petrovo Selo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Baranjsko Petrovo Selo
Baranjsko Petrovo Selo is located in Hrvatska
Baranjsko Petrovo Selo
Baranjsko Petrovo Selo
Baranjsko Petrovo Selo na karti Hrvatske
Regija Baranja
Županija Osječko-baranjska
Općina/Grad Petlovac
Mikroregija Baranjska nizina
Najbliži (veći) grad Beli Manastir, Belišće
Površina 26,28 km²
Nadmorska visina 91 m
Geografske koordinate
 - z. š. 45.75 N
 - z. d. 18.47 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 570
 - Gustoća 22 st./km²
 - Broj domaćinstava 225
Pošta 31322 Baranjsko Petrovo Selo
Pozivni broj 031
Autooznaka BM

Baranjsko Petrovo Selo (lokalno Petarda, mađarski Petárda [ˈpɛtaːrdɒ]), naselje u Općini Petlovac Osječko-baranjske županije (Republika Hrvatska).

Glavna ulica - državna cesta D517
Granični prijelaz kod B. P. Sela

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Baranjsko Petrovo Selo smješteno je u zapadnom dijelu Baranje uz mađarsku granicu, u mikroregiji Baranjske nizine. Udaljeno je 7 km zapadno od sjedišta općine Petlovca, 39 km od Osijeka, 25 km od Darde, 14 km od Belog Manastira, 10 km od Belišća, 14 km od Valpova i 5 (?) km od Beremenda u Mađarskoj. Nalazi se na državnoj cesti D517 (D7 /Beli Manastir/ - Širine - Petlovac - B. P. Selo - Belišće - D34 /Valpovo/). U samom naselju od državne ceste D517 odvaja se prema sjeverozapadu državna cesta D211 (B. P. Selo - GP Baranjsko Petrovo Selo i dalje prema Beremendu). Područje naselja Baranjsko Petrovo Selo ograničeno je sa zapada područjem naselja Torjanci i Novo Nevesinje?, s juga rijekom Dravom, s istoka područjem naselja Majške Međe, Novi Bezdan, opet Majške Međe i Bolman, sa sjeveroistoka područjem naselja Petlovac i sa sjevera / sjeverozapada mađarskom granicom.

Autobusnim vezama povezano je s Belim Manastirom i Osijekom. Promet na željezničkoj pruzi Beli Manastir - Baranjsko Petrovo Selo ukinut je 31. VII. 1966. godine, a pruga je u potpunosti demontirana.

Na popisima stanovništva iskazivani su dijelovi naselja (zaseoci): Bakanga (u drugim izvorima: Bakanka), Greisinger-pusta, Novo Nevesinje (kasnije samostalno naselje), Palež-salaž (kod Korenčića: Paleža-salaš), Repnjak, Vrbak-pusta, Žido-pusta (kod Korenčića, u napomeni broj 2: Žido-lugarna; danas: Žido-pustara), od kojih neki više ne postoje kao naselja.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Tabela[uredi - уреди | uredi izvor]

Pregled broja stanovnika po godinama[1]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001
980 1072 1027 1059 1066 1007 960 1105 1248 1139 1109 1057 788 779 570

Grafikon[uredi - уреди | uredi izvor]

Grafikon kretanje broja stanovnika Baranjskog Petrovog Sela od 1857-2001.

Po zaseocima[uredi - уреди | uredi izvor]

Na popisima stanovništva 1900, 1910, 1948, 1953, 1961. i 1971. godine stanovnici su popisivani i po zaseocima: Bakanga (14 - 8 - 5 - 5 - 6 - 4 stanovnika); Novo Nevesinje (60 - 64 - 189 - 184 - 198 - 179 stanovnika; 1981. godine 145; kasnije samostalno naselje); Repnjak (10 - 36 - 8 - 16 - 4 - 12 stanovnika) i Žido-Pusta (od 1948; 97 - 44 - 27 - 11).

Nacionalni sastav (1991)[uredi - уреди | uredi izvor]

Ukupno: 779

U selu od pamtivijeka uglavnom žive Šokci.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Baranjsko Petrovo Selo (mađarski i narodski Petarda) staro je naselje, koje je zabilježeno godine 1276. pod imenom Peturd i godine 1332. kao Peterd. Poslije Prvog svjetskog rata nazvano je današnjim imenom. U 19. vijeku u naselju je živjelo oko 900 žitelja, koji su bili poljodjelci (stočari), a po vjeri katolici. Vlastelin je u ono doba bio Kazimir Esterházy.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Privrednu osnovu Baranjskog Petrovog Sela čine ratarstvo, šumarstvo, stočarstvo, obrt (autoprijevoz) te lovni turizam. Feldbauer spominje i vinogradarstvo iako u B. P. Selu nema vinograda.

Kultura, obrazovanje i sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Škola[uredi - уреди | uredi izvor]

Crkva[uredi - уреди | uredi izvor]

Župna crkva sv. Lovre đakona mučenika i Dom kulture

Organizacije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Dobrovoljno vatrogasno društvo Baranjsko Petrovo Selo
  • Kulturno-umjetničko društvo "Seljačka sloga" Baranjsko Petrovo Selo
  • Lovačko društvo "Fazan" Baranjsko Petrovo Selo
  • Nogometni klub "Dinamo" Baranjsko Petrovo Selo
  • Sportsko ribolovno društvo "Štuka" Baranjsko Petrovo Selo
  • Stolnoteniski klub "B. P. Selo" Baranjsko Petrovo Selo
  • Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata Klub B.P.S.
  • Udruga "Petaračke buše" Baranjsko Petrovo Selo
  • Udruga mladeži "Petarac" Baranjsko Petrovo Selo
  • Udruga žena Baranjsko Petrovo Selo

Udruga hrvatskih veterana u centru sela postavila je spomen-ploču braniteljima (Marko Pavlović, Pavo Horvat, Željko Tomić, Marin Šarac, Stevo Kitak) i civilima (Stjepan Kolar, Marko Svalina, Pavo Posavac, Pavo Šarac, Anto Katić, Franjo Balog) iz B. P. Sela poginulima u ratu od 1991. do 1995. godine.

Manifestacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Matija Filaković

Istaknute ličnosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Matija Filaković (pučki pisac; 1925-2007)
  • Pavo Filaković (specijalist psihijatar, rođen u B. P. Selu 1949. godine; živi u Osijeku)
  • Josip Balatinac (novinar i pjesnik, rođen u B. P. Selu 1954; živi u Belom Manastiru)
  • Reza Stanković Zadravec (pučka pjesnikinja, rođena 1959. godine u Gatskom ritu, od 1965. do 1991. živjela u Baranjskom Petrovom Selu)

Znamenitosti i zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Stanovnici Baranjskog Petrovog Sela su Petarci (jednina: Petarac). Ktetik: petarački. Etnik Petarac je i prezime. Godine 1948, kad je obavljen prvi poslijeratni popis stanovništva, Petaraca je bilo u B. P. Selu (1), Dardi (3), Grabovcu (4), Jagodnjaku (6), Luču (7) i Osijeku (2).
Naziv jedne od ulica u B. P. Selu
  • U Ulici Daljok nalazi se Marijino svetište koje mještani zovu Vodica. Prije rata tu su se održavale mise svake nedjelje, a i danas se katkada održavaju, ali mnogo rjeđe. Crkveni odbor Župe sv. Lovre đakona mučenika obnovio je svetište, a mještani ga redovito čiste i održavaju tako da plijeni ljepotom pa se na njemu ponekad održavaju i crkvena vjenčanja.

Pokraj svetišta nalazi se bunar i potočić koji nikada nije presušio, što mještani smatraju jako čudnim. Voda iz potočića je hladna i bistra. Postoje i priče da je tu ozdravila neka žena koja je hodočastila u to svetište.

Selo ima tri ulice:

  • Daljok
  • Glavna ulica
  • Kolodvorska ulica

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]