Zlatna Greda

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Zlatna Greda. Za druga značenja, v. Zlatna Greda (razvrstavanje).
Zlatna Greda
Zlatna Greda is located in Hrvatska
Zlatna Greda
Zlatna Greda
Zlatna Greda na karti Hrvatske
Regija Baranja
Županija Osječko-baranjska
Općina/Grad Bilje
Mikroregija Dravsko-dunavski ritovi
Najbliži (veći) grad Osijek
Površina 1,25 km²
Nadmorska visina 85 m
Geografske koordinate
 - z. š. 45.722 N
 - z. d. 18.866 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 12
 - Gustoća 10 st./km²
 - Broj domaćinstava 6
Pošta 31328 Lug
Pozivni broj +385(0)31
Autooznaka BM

Zlatna Greda (mađarski Bokroshátpuszta [ˈbokroʃhaːtpustɒ]), naselje (pustara) u Općini Bilje Osječko-baranjske županije (Republika Hrvatska).

Geografski položaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Tabla na ulazu u Zlatnu Gredu

Zlatna Greda je smještena u istočnom dijelu Baranje blizu Dunava, u mikroregiji Dravsko-dunavskih ritova Istočnohrvatske ravnice. Udaljena je 19 km sjeveroistočno od općinskog sjedišta Bilja i 26 km od Osijeka te 31,6 km od Belog Manastira, leži na nadmorskoj visini od 85 m. Nalazi se na uskoj (ali dobroj) nerazvrstanoj asfaltnoj cesti, odvojku od županijske ceste Ž4055 (T. L. Tikveški dvorac - Ž4056), 7 km od Tikveškog dvorca, u šumama koje okružuju Park prirode Kopački rit uz sjeverni rub parka prirode.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Grafikon kretanje broja stanovnika Zlatne Grede od 1948-2011.


Na popisima stanovništva Zlatna Greda iskazuje se kao dio naselja od 1948. godine pa je 1948. godine imala 671 stanovnika, godine 1953. 443 stanovnika, godine 1961. 434, godine 1971. 346 i godine 2001. samo 12 stanovnika. Godine 2006. imala je 6 stalnih stanovnika. Stanovnici Zlatne Grede raselili su se na sve strane, najviše u općinsko središte Bilje. Prvo veće napuštanje naselja bilo je 1965. godine nakon velike poplave, a nastavilo se iseljavanjem 70-ih godina 20. stoljeća, kad su stanovnici počeli masovno graditi kuće u Bilju.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao nekadašnja pustara Zlatna Greda je izgrađena krajem 19. stoljeća. Do 1991. godine bila je zaselak naselja Kneževi Vinogradi.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Eko centar Zlatna Greda - 30. IX. 2006. kad je otvaran Panonski put mira

Privrednu osnovu Zlatne Grede čine ratarstvo, stočarstvo, šumarstvo, lovni i ekoturizam.

Lovni turizam razvija se preko Hrvatskih šuma u Lovištu Podunavlje - Podravlje i preko Lovačkog doma "Zlatna greda".

Nakon 2000. godine naselje je ponovno oživjelo zahvaljujući radu istoimenog Ekocentra u operativi Ekološkog društva "Zeleni Osijek" iz Osijeka. (Vidi: Eko centar NERKA), koje je nekadašnju upravnu zgradu što dominira naseljem pretvorilo u ekocentar.

Kultura, obrazovanje i sport[uredi - уреди | uredi izvor]

U Zlatnoj Gredi nekada je postojala četverorazredna osnovna škola, koja je imala i do 80 učenika. Ta je škola svoje učenike vodila na ljetovanja, imala je fotosekciju, priređivala je kazališne predstave i provodila mnogo društvenih aktivnosti.

Nekada je u Zlatnoj Gredi djelovao Nogometni klub "Jelen", koji se 1979/80. godine integrirao s nogometnim klubom iz Bilja i preselio u Bilje. Dvije godine kasnije na igralištu u Zlatnoj Gredi nogomet je počeo igrao Nogometni klub "Tikveš" iz Tikveša.

Organizacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Zaslužni ljudi[uredi - уреди | uredi izvor]

Znamenitosti i zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • U "Turističkom vodiču..." navodi se da "danas u Zlatnoj Gredi živi samo nekoliko stanovnika pa je ona raj za divljač iz okolnih šuma. Tako ovom pustarom neometano šeću jeleni i veprovi, u tihom i sigurnom zajedništvo s malobrojnim stanovnicima. Ljepota prirode koja ostavlja bez daha i osvaja na prvi pogled te blizina Dunava čine Zlatnu Gredu skrivenim draguljem Baranje".

U nedjelju, 29. aprila 2007. godine u Zlatnoj Gredi se, u suorganizaciji Eko centra Zlatna Greda, okupilo oko 200 bivših stanovnika Zlatne Grede. Tom su ih prilikom lokalne novine (Slavonski dom) u jednom broju nazvale Zlatnogredaši (4. V. 2007), a u drugom Zlatnogređani.

Vanjske veze i izvori[uredi - уреди | uredi izvor]