Coordinates: 45°49′23″N 18°41′35″E / 45.822952°N 18.693011°E / 45.822952; 18.693011

Branjina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

45°49′23″N 18°41′35″E / 45.822952°N 18.693011°E / 45.822952; 18.693011

Karta Hrvatske > Branjina (plan s ulicama i cestama)
Google maps > Branjina (područje naselja)
Branjina / Брањина
Branjina / Брањина na mapi Hrvatske
Branjina / Брањина
Branjina / Брањина
Branjina / Брањина na karti Hrvatske
Regija Baranja
Županija Osječko-baranjska
Općina/Grad Popovac
Mikroregija Karašička aluvijalna nizina
Najbliži (veći) grad Beli Manastir
Površina 15,44 km²
Nadmorska visina 90 m
Geografske koordinate
 - z. š. 45.822952 N
 - z. d. 18.693011 E
Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021)
 - Ukupno 378 / 313 / 223
 - Gustoća 24 (2001) / st./km²
 - Broj domaćinstava 143 (2001) /
Pošta 31303 Popovac
Pozivni broj +385(0)31
Autooznaka BM
Ulaz u Branjinu iz pravca Popovca (odn. Kneževa)

Branjina (mađarski Baranyakisfalud [ˈbɒrɒɲɒkiʃfɒlud], u prijevodu: Baranjsko maleno seoce; njem. Kleindorf, u prijevodu: Malo selo; narodski Kišfaluba i Kišvaluba; ćir. Брањина), naselje (selo) u Baranji, u Općini Popovac, Osječko-baranjska županija u Hrvatskoj.

Geografski položaj[uredi | uredi kod]

Branjina je smještena na utoku rijeke / potoka (zapravo kanala) Borza u Karašicu, u sjevernom dijelu Baranje, u mikroregiji Karašičke aluvijalne nizine Istočnohrvatske ravnice.

Udaljena je prema sjeveru 44,8 km (preko Bilja), 37,3 km (preko Luga i Kotline) odn. 49,2 km (obilaznicom) od grada Osijeka, 14,2 km sjeveroistočno od grada Belog Manastira te 26,6 km južno od Mohača. Od općinskog središta Popovca udaljena je 3,9 km. Leži na nadmorskoj visini od 90 m. Površina naselja je 15,44 km².

U prošlosti i na nekim popisima stanovništva kao dio naselja Branjine (odnosno zaselak) iskazivana je: Branjina - Planina (1900, 1953-1971).[1]

Susjedna naselja[uredi | uredi kod]

Područje naselja Branjina na jugozapadu i zapadu graniči s područjem Popovca, na sjeverozapadu i sjeveru s područjem Kneževa, na sjeveroistoku i istoku s područjem Topolja, na istoku s područjem naselja Podolje te na jugoistoku i jugu s područjem Kotline.

Na krajnjem jugozapadnom dijelu područja Branjine nalazi se Kamenjak, najviši vrh Baranjske planine, obilježen zidanom piramidom. Kamenjak je zračnom linijom udaljem oko jedan (1) km sjeveroistočno od Odašiljača Belje, koji se nalazi u jugostočnom dijelu područja Popovca.

Ceste[uredi | uredi kod]

Kroz naselje Branjina - prvo smjerom zapad-istok, potom smjerom sjever-jug pa opet zapad-istok - prolazi županijska cesta Ž4019, ukupno duga 14,596 km, koja povezuje Kneževo s Dražem.

Kroz Branjinu ta cesta iz smjerta Kneževa prolazi prema istoku glavnom Ulicom Davora Kokanovića do pravoslavne crkve u centru sela, a onda nastavlja istom ulicom prema jugu sve do mosta na Odvodnom kanalu Karašica i mosta na rječici Karašici te do podnožja Banske kose. Potom skreće prema istoku (prema Podolju) i do svog kraja pruža se uz južnu obalu Karašice sa svoje lijeve strane i podnožjem Banske kose sa svoje desne strane. Nakon Branjine prolazi pored svetišta Studenca.

Prometne veze[uredi | uredi kod]

Branjina je povezana autobusnim vezama s Beli Manastirom, Kneževom, Popovcem, Podoljem i Dražom.

Ime naselja[uredi | uredi kod]

Etnik i ktetik[uredi | uredi kod]

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Tabela (2021)[uredi | uredi kod]

Pregled broja stanovnika po godinama [2][3][4]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011 2021
1462 1425 1405 1534 1450 1509 1475 1379 1152 1011 1015 861 711 633 378 313 223

Grafikon (2021)[uredi | uredi kod]

Grafikon kretanje broja stanovnika naselja Branjina od 1857. do 2021.

Nacionalni sastav 1991.[uredi | uredi kod]

Popis 1991.
Hrvati
  
289 45.65%
Srbi
  
219 34.59%
Jugoslaveni
  
60 9.47%
Romi
  
14 2.21%
Mađari
  
7 1.10%
Nijemci
  
2 0.31%
Česi
  
1 0.15%
neopredijeljeni
  
10 1.57%
nepoznato
  
31 4.89%
ukupno: 633

Nacionalni sastav (2011)[uredi | uredi kod]

Prema popisu iz 2011. godine u Branjini je živjelo 313 stanovnika. Stanovništvo je najvećim dijelom hrvatsko (77%) te srpsko (19%) i mađarsko (3%).[5]

Prezimena stanovnika[uredi | uredi kod]

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine 20 najčešćih prezimena u Branjini bila su:

  • Horvatić, Momić, Jambrović, Bogović, Copak, Babić, Hrešć, Banić, Bugarin, Burazer, Janičar, Martić, Novoselec, Paulić, Pilinger, Piskač, Rohtek, Azinić, Beti, Ceglec

a nekad su najčešća prezimena bila:

  • Horvat, Copak, Bošković, Bugarin, Ceglec, Banić, Bati, Kišfalubac, Mihajlović, Mikulek, Ognjenović, Pilinger, Ubavić, Šperjak, Bajić, Bogović, Bošnjak, Burazer, Crnčec, Dukarić [5]

Historija[uredi | uredi kod]

Kisfalod, Kisfalud, Baranyakisfalud (mađ.)– U mađarskome imenu izvorna riječ falu ‘selo’ dobila je predmetak kis- ‘malen’ i umanjenični sufiks -d.

Osmanski period[uredi | uredi kod]

Prvi spomen naselja je 1214. godine. Do osmanskoga perioda podatci, općenito za baranjski prostor, su oskudni. Za osmanskoga perioda (1526–1687) Branjina je bila pod upravom nahije Branjinoga Vrha.

Vlastelinstvo Belje[uredi | uredi kod]

Nakon toga princ Eugen Savojski, koji se iskazao u borbama protiv Osmanlija na ovim prostorima, u skladu s tadašnjim običajima, godine 1697. od austrijskoga cara Leopolda I. a za posebne zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente, dariva mu imanje u južnoj Baranji. U sklopu imanja nalazilo se 26 sela površine oko 800 km², među njima i Branjina. Za sjedište imanja vlasnik je izabrao selo Bilje, gdje je između 1707. i 1712. sagradio dvorac. Cijelo imanje dobilo je ime Belje po mađarskom izgovoru imena tog sela (Bellye). Nakon njegove smrti posjed se vratio carskoj kući jer Savojski nije imao nasljednika. Habsburzi su izmjenjivali svoje vlasništvo nad njime do posljednjega - Ferdinada Habsburškog 1918. godine. Raspadom Austro-Ugarske monarhije krajem Prvog svjetskog rata Habsburgovci više nemaju upravu nad vlastelinstvom Belje i ono odlazi u ruke Kraljevine Jugoslavije.

Gospodarstvo[uredi | uredi kod]

Društvo i kultura[uredi | uredi kod]

Škola[uredi | uredi kod]

Područna škola

U Branjini postoji četverogodišnja Područna škola (PŠ) za učenike od 1. do 4. razreda na adresi: 31303 Branjina, Davora Kokanovića 4b, u kojoj se nastava izvodi u dva kombinirana razredna odjela. Pripada Osnovnoj školi (OŠ) Popovac. Učenici viših razreda nastavu pohađaju u matičkoj školi u Popovcu, do koje putuju autobusom. Najbliže srednje škole nalaze se u Belom Manastiru, do kojih učenici također putuju autobusom.

Opširnije o školi: Općina Popovac#Osnovna škola Popovac.

Prva školska zgrada u Branjini

Prema podacima Željka Predojevića[6], prva branjinska školska zgrada izgrađena je 1797. godine, a služila je i kao učiteljev stan. Bila je dugačka "6 hvati i 2 stope, a široka 2 hvata i 5 stopa". Prvi branjinski učitelj bio je Franjo Sterl, ujedno i kantor, rođen 1795. godine u selu Újbánya. Prije Branjine radio je u Popovcu do 1813. godine, kad prelazi u Podravlje, a 1821. postavljen je za branjinskog učitelja. Godine 1829. prva želja lokalnog župnika bila je "da roditelji marljivo šalju svoju djecu u školu, ne samo za zimskog vremena, već i u ljeto".

Crkva[uredi | uredi kod]

Udruge[uredi | uredi kod]

U Registar udruga Republike Hrvatske upisano je 6 udruga sa sjedištem u Branjini (stanje: X/2022):

  1. Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Branjina, osnovano 28. V. 2008. (Davora Kokanovića 2)
  2. Kulturno-umjetničko društvo (KUD) "Bijeli ljiljani" Branjina, osn. 11. X. 2011. (Davora Kokanovića 12a) [7]
  3. Lovačko društvo (L.D.) "Lovac" Branjina, osnovano 31. X. 2015. (Studenac 16)
  4. Lovačko društvo (LD) "Zec" Branjina, osnovano 4. I. 1998. (Studenac 16)
  5. Nogometni klub (NK) "Davor" Branjina, osnovan 8. II. 1998. (Antuna i Marije Milak 13)
  6. Udruga žena "Orhideja" Branjina, osnovana 2. III. 2003. (Davora Kokanovića 16)

Manifestacije[uredi | uredi kod]

Sport[uredi | uredi kod]

Istaknute osobe (hronološki)[uredi | uredi kod]

  • Nikanor (Popović), svjetovno ime Svetozar (Kišfaluba /Branjina/, 1831. - Temišvar, 1901), episkop temišvarski (1891-1901)
  • Stevan Mihaldžić (Čip kod Budimpešte, 1861. - Branjina, 1942), pravoslavni sveštenik - protojerej, historičar, političar i geograf, dugogodišnji paroh u Branjini, autor knjige "Baranja od najstarijih vremena do danas"
  • Mihajlo Dejanović (Silaš, 1931. - Klisa, 2016), učitelj likovne kulture i pisac, kao učitelj radio tri godine u Branjini, autor romana "Zvona nad Branjinom" (2014)
  • Mladen Horvat - Mlađo (Branjina, 1940), viši mašinski tehničar, autor knjige "Selo Branjina od postanka do danas"
  • Kata Mijatović (Branjina, 1956), hrvatska akademska slikarica, slobodna umjetnica

Ulice[uredi | uredi kod]

  • Ulica Alojzija Stepinca
  • Ulica Antuna i Marije Milak
  • Ulica Davora Kokanovića
  • Ulica Matije Gupca
  • Vukovarska ulica
  • Zagorska ulica

Znamenitosti i zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Parohijska crkva sv. Nikolaja, registrirano je kulturno dobro. (reg. 303)
  • Inventar parohijske crkve sv. Nikolaja, registrirano je kulturno dobro (reg. 28)
  • Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, zaštićena je preventivno kao kulturno dobro (prev. zaštita 370/11/94)
  • Antifašistički Spomenik palim borcima (u centru mjesta)

Svetište Studenac[uredi | uredi kod]

U Branjinškome brdu, između današnjih naselja Branjine i Podolja na izlazu u Kaluđersku dolinu podno brda, na prostoru koje će svakoj osobi koja ondje slučajno zađe oduzeti dah svojim prekrasnim prirodnim okruženjem koje odiše blaženim mirom, smjestilo se i pravoslavno svetište Studenac posvećeno Blaženoj Djevici Mariji. Ondje postoji malena crkvica, visoka tek 2 metra, ne zna se godina njezine izgradnje, ali prema izgledu i načinu gradnje nagađa se da je ondje više stotina godina. Svetištem je postalo zbog izvora vode za koju se vjeruje da je ljekovita.

Izvori i vanjske veze[uredi | uredi kod]

Šabloni[uredi | uredi kod]