Raci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Raizen, Raitzen, Rascier su istorijski nemački eksonimi koji se koristi kao oznaka za srpsko stanovništvo Habsburška uprava.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Njemački pojam Ra(t)zen može značiti i "Ratten" i nesvjesno stvara udruživanje u fonetskoj upotrebi od strane izvornih govornika, izgovara se kao "Raizen", a zatim izaziva sinonimno šarmantan u njemačku prilogu "reizend"; u drugoj rečenici kontekst to znači nešto je iritantno. Sve mađarske varijante "Rác" i "Racz" odnose se na istorijsku regiju Rascia, koja leži na srpskom Raški okrug. Latinske oznake su bile, na primer ljudi "Genti Rascianae" i srpsko stanovništvo "Populum Servianum".

U 14. veku počelo je kontinuirano naseljavanje izbeglog srpskog naroda iz Osmanskog carstva u Kraljevinu Mađarsku. Tokom vladavine Sigismunda, Matija Korvin, regent Sibinjanin Janko, i posebno pod Leopold Ignaz Joseph Balthasar Felician Habsburg-a zajednice su osnovane u naseljima poput Buda, Pešta, Komárom, Esztergom, Szentendre i Arad. Tokom Habsburško-turskih ratova, hiljade pravoslavnih Srba pobjeglo je iz Osmanskog carstva na sjever. Leopolda Habsburška dopustio je zajednici "Rascier" da se naseli i osigurao slobodu religije. Arsenije Crnojević bio je prvi pravoslavni mitropolit sa sedištem u Sentandreji od 1691. do 1706. godine.

Danas još uvijek postoje neka mađarska mjesta čija imena počinju s prefiksom "Rác" i daju naznake njegove prošlosti, na primjer Rácalmás, Ráckeresztúr i Ráckeve. Staro nemačko ime "Raitzenstadt" za Novi Sad odnosilo se na tu manjinu Habsburškog carstva. U prvom okrugu Budimpešte, četvrt Tabán nazvana je "Raizenstadt" zbog visokog srpskog i slovenskog udela stanovnika, deo bečke četvrt "Magdalenengrund" u današnjim četvrtima "Margareten" i "Mariahilf" ranije je bio poznat kao Pacovištala "Razenstadel".

Kvart Taban je mjesto porijekla oca Isidore Sekulića.

Mađarsko prezime "Rácz" ili "Racs" istorijski se odnosi na grupu ljudi i takođe na važne pojedince poput Teodor Janković-Mirijevski, Georgije Magarašević ili Dositej Obradović, poslednje, ali nikako najmanje: emigrant Vuk Karadžić i mnogi drugi. [1][2][3][4][5]

  1. K.k.Direction der Administrativen Statistik, administrator Karl Freiherr von Czoernig, Ethnographie der österreichischen Monarchie, Band III, Wien 1857
  2. Neuer und vollständiger Führer durch Pest-Ofen, Hoffmann & Molnár, Pest 1870.
  3. Österreichische Nationalbibliothek ANNO, Die Bühne, Jg. 1937, Heft 449.
  4. Српски летопис: за годину 1870 и 1871, књига 113.
  5. Glasnik Srpskoga učenog društva br. 38-39, Beograd 1873