Antun Nalis

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antun Nalis
filmski i televizijski glumac
Biografske informacije
Rođenje 4. februar 1911.
Zadar
Smrt 14. februar 2000. (dob: 89)
Zagreb
Pseudonim Tonči Nalis
Profesionalne informacije
Zanimanje filmski i televizijski glumac
Znamenite uloge

Antun Nalis (Zadar, 4. veljače, 1911. - Zagreb, 14. veljače 2000.), hrvatski filmski i televizijski glumac

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Studirao je pravo u Beogradu. Kao glumac započinje u jednoj amaterskoj družini u Šibeniku, a na filmu debitira 1949., glumeći ustašu u Zastavi B. Marjanovića. Ta uloga daje pečat prvom razdoblju njegove karijere, pa negativce vrlo upečatljivo portretira i u filmovima Plavi devet (K. Golik, 1950.), U oluji (V. Mimica, 1952.), Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953.) i Krvavi put (R. Novaković i K. Bergstrom, 1955.). Naslovnom ulogom u Jubileju gospodina Ikla (V. Mimica, 1955.) otkriva se kao nadaren komičar i glumac intuicije, te na filmu i televiziji (pa i na estradi) ostvaruje mnogobrojne veće ili manje uloge takvog karaktera (npr. u seriji satiričnih kratkih igranih filmova pod naslovom Baltazar te u tv serijama Naše malo misto (D. Marušića i Velo misto (J. Marušića). Ipak najveća je priznanja dobio za tragičnu ulogu tifusara u filmu Pogled u zjenicu sunca (V. Bulajić, 1966.), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom. Do 1987. nastupio je u oko 150 filmova. Nagrađen je Nagradom "Vladimir Nazor" za životno djelo 1975.

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Televizijske serije[uredi - уреди | uredi izvor]

Filmovi[uredi - уреди | uredi izvor]